Kako kupovati prirodnu kozmetiku - certifikat, formula i realna očekivanja

Tri pitanja prije izbora proizvoda

Prije provjere pakovanja odredite šta tražite. Bez toga se lako kupi proizvod koji je sasvim uredno napravljen, samo za nešto drugo.

1. Šta rješavam: suhoću, oštećenu barijeru, skidanje SPF-a s lica, sklonost iritaciji, ili jednostavno želim prirodniji izbor?
2. Koja mi vrsta proizvoda za to treba: čistač, krema, ulje, balzam, zaštita od sunca, serum ili nešto za tijelo?
3. Šta mi koža ne podnosi: parfem, eterična ulja, teške teksture, kiseline, alkohol, pojedine konzervanse ili previše slojeva odjednom?

Ako na treće pitanje nemate jasan odgovor, krenite od osnove: blag čistač, hidratacija i zaštita od sunca. Serum s aktivnim ekstraktom i biljno ulje dolaze na red kad se zna da osnovna rutina ne iritira.

Tekstura prema tipu i stanju kože

Ista formula ne odgovara svakome, i to je češće pitanje teksture nego samog sastava. Suhoj koži prija bogatija krema ili balzam. Masna i aknama sklona koža slabo podnose teške voskove i ulja. Dehidriranoj koži treba humektans i krema preko njega, ne nužno novo ulje.

Tabela pokazuje odakle je pametno krenuti i šta u istoj kategoriji najčešće smeta. Prva kolona služi kao polazna tačka i ne predstavlja dijagnozu.

Ako niste sigurni kojem tipu pripadate, nemojte to rješavati kupovinom proizvoda s mnogo obećanja. Prvo odredite tip kože kod kuće, pa birajte teksturu. Osjetljivost opisuje podnošljivost proizvoda i ne predstavlja tip kože. Prema tipu se bira tekstura, a osjetljivost je razlog za kraću listu sastojaka.

Provjera deklaracije

Okrenite pakovanje prije nego pročitate išta s prednje strane. Sastojci se navode po opadajućoj masi, ali samo do jednog posto: sve ispod te granice smije stajati bilo kojim redom. Dno liste zato govori vrlo malo, a sastojak zbog kojeg proizvod kupujete može biti bilo gdje u donjoj polovini.

Posebno je važno što se koncentracija ne vidi na listi, pa se iz sastava ne može potvrditi da sastojak istaknut na prednjoj strani stvarno radi ono što piše. Ne vidi se ni hoće li vaša koža proizvod podnijeti; to pokaže samo upotreba.

Uz sastav, deklaracija nosi i podatke bez kojih proizvod nije uredno stavljen na tržište. Mora biti napisana na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH i sadržavati naziv i vrstu proizvoda te naziv i punu adresu proizvođača, a kod uvoznog proizvoda i uvoznika sa zemljom porijekla. Po Zakonu o zaštiti potrošača u BiH puna adresa uz grad obuhvata ulicu i kućni broj, telefon i adresu elektronske pošte. Kod prethodno omotanog proizvoda dolaze i netomasa i minimalni rok valjanosti.

Posebno kod proizvoda za lice, područje oko očiju, djecu ili kožu koja lako reaguje, nedostatak nekog od ovih podataka nije sitnica.

Kod kupovine na internetu tražite fotografiju poleđine. Prodavčev opis proizvoda ne zamjenjuje deklaraciju koju propisuje zakon.

Provjera certifikata i cijene

Certifikat se zasniva na privatnom standardu i ne predstavlja državnu dozvolu. Govori o sastavu i porijeklu: koliki dio sastojaka mora biti prirodnog porijekla, koliki iz organskog uzgoja, koji su procesi i sirovine isključeni. Šta tačno traže COSMOS, NATRUE i ECOCERT razloženo je odvojeno.

Certifikat ne potvrđuje da će proizvod odgovarati vašoj koži niti da će djelovati kako piše na prednjoj strani. COSMOS to i sam postavlja tako: od korisnika standarda očekuje se da poštuju propise o kozmetici, uključujući EU uredbu i pravila o tvrdnjama. Sigurnost i dokaz za tvrdnju dolaze iz propisa, a certifikat stoji povrh toga.

Kozmetika u EU ide na tržište bez ikakvog državnog odobrenja prije prodaje, a odgovornost nosi odgovorna osoba navedena na pakovanju. Zbog toga na tržištu EU nije dopuštena ni tvrdnja da je proizvod odobrilo ili potvrdilo nadležno tijelo. Znak na kutiji, ako postoji, izdaje certifikacijska kuća; inspekcija ga ne izdaje.

Logotip bez imena certifikacijske kuće i broja certifikata nema se gdje potvrditi. COSMOS, na primjer, drži javnu bazu u kojoj se po nazivu proizvoda ili proizvođača vidi da li certifikat stvarno postoji, i to je provjera od jedne minute.

Kod skupljeg proizvoda pitajte šta plaćate: certifikat, sirovine, ambalažu koja štiti formulu, aktivni sastojak ili mali proizvodni obim. Kod jeftinog je pitanje kraće, samo jesu li osnovni podaci uredni. Niska cijena sama po sebi nije problem, ali proizvod bez jasne deklaracije i s cijenom koja odudara traži dodatnu provjeru.

Kad se dvoumite, uzmite jednostavniji proizvod s jasnom deklaracijom umjesto složenog s velikim obećanjima. Koža bolje prolazi uz dosljednost nego uz ambicioznu kupovinu.

Provjera marketinških tvrdnji

Nakon toga pročitajte prednju stranu pakovanja. U EU postoje zajednički kriteriji po kojima se ocjenjuje da li tvrdnja na kozmetici stoji, i četiri obrasca se ponavljaju toliko često da se prepoznaju za nekoliko sekundi. Kako izgledaju u praksi i šta se s njima može uraditi, razloženo je u tekstu o greenwashingu.

1. Ponavlja li tvrdnja samo zakon? Ako proizvod ističe da ne sadrži nešto što je u kozmetici ionako zabranjeno, time ispunjava zakonski minimum i ne stiče posebnu prednost.
2. Pripisuje li se svojstvo sastojka gotovom proizvodu? Ono što ekstrakt radi u laboratoriji ne mora se desiti u kremi. Tvrdnja o sastojku traži dokaz da ga u proizvodu ima u djelotvornoj koncentraciji, a ne samo da je na listi.
3. Radi li tvrdnja na omalovažavanju dozvoljenog sastojka? Isticanje da proizvod ne sadrži neki sastojak ne bi trebalo proći kad počiva na pretpostavljenom lošem glasu sastojka koji je zakonito u upotrebi.
4. Prodaje li se kao posebnost ono što ima i svaki drugi proizvod te vrste? Ako slična pakovanja nose isto svojstvo, to nije jedinstvenost.

Ti kriteriji nisu preuzeti u propise u BiH, pa se po njima kod nas ne kažnjava. Kao mjerilo su i dalje najkorisnije što imate na raspolaganju, jer razdvajaju tvrdnju koja se može dokazati od one koja se samo lijepo čita.

Oznaka „hipoalergeno" zavarava češće od ostalih. Ona znači da je proizvod pravljen tako da mu se smanji potencijal za alergiju, ali ne garantuje da reakcije neće biti i ne smije ostavljati takav dojam. Ta razlika je važna baš kod prirodnih formula, jer su eterična ulja i biljni ekstrakti među češćim okidačima.

Djelovanje kozmetike i granica liječenja

EU uredba kozmetički proizvod određuje kao ono što se stavlja na vanjske dijelove tijela, zube ili sluznicu usne šupljine radi čišćenja, parfimiranja, mijenjanja izgleda, zaštite, održavanja u dobrom stanju ili korekcije tjelesnih mirisa. Liječenja u toj definiciji nema. Proizvod namijenjen liječenju pripada drugoj kategoriji i podliježe drugim pravilima; ne smatra se kozmetikom.

Zakon o zaštiti potrošača u BiH zabranjuje oglašavanje koje potrošača dovodi u zabludu o prirodi, sastavu, djelotvornosti i učincima proizvoda ili o njegovom porijeklu, i posebno zabranjuje da se naučni pojmovi koriste za neistinito pripisivanje naučne vrijednosti. U Republici Srpskoj Zakon o predmetima opšte upotrebe svrstava kozmetičke proizvode u predmete široke potrošnje i zabranjuje pripisivanje i reklamiranje ljekovitog svojstva.

Tvrdnja da krema liječi ekcem ili rozaceu zato, uz pretjerivanje u opisu, krši navedenu zabranu.

Proizvod može navlažiti kožu, omekšati je, usporiti gubitak vode, zaštititi od sunca i popraviti izgled. Može i pogoršati stanje ako sadrži nešto što koža ne podnosi. Ne može zamijeniti terapiju kod akni, ekcema, rozacee, seboreičnog ili perioralnog dermatitisa.

Prirodna kozmetika ne mora biti kompletna rutina. Biljni balzam za tijelo i dermokozmetička krema za lice mogu stajati na istoj polici bez ikakvog sukoba. Isto vrijedi za certifikovan čistač uz zaštitu od sunca koja vam odgovara: miješanje pristupa nije greška dok koža rutinu dobro podnosi.

Jedan dobar osnovni proizvod vrijedi više od tri kupljena zato što su bili na akciji, jer ono što koži ne odgovara ostane neiskorišteno do isteka roka. Ko tek počinje, ide redom: čistač ili krema, pa zaštita od sunca ako je nema, i tek onda serum ili ulje.

Provjere prema mjestu kupovine

Kanal prodaje ne mijenja formulu, ali mijenja koliko toga možete provjeriti prije plaćanja i šta vam ostaje u ruci ako se pojavi problem. Tabela sažima šta svaki kanal olakšava i šta u njemu treba pitati.

Proizvod bez deklaracije, roka i podataka o proizvođaču ne može se smatrati jednakim uredno deklarisanom proizvodu samo zato što je jeftiniji. Po Zakonu o predmetima opšte upotrebe Republike Srpske takav se predmet smatra nebezbjednim već zato što deklaracije nema ili je rok istekao. Zakon o općoj sigurnosti proizvoda obavezu stavljanja na tržište samo sigurnih proizvoda stavlja na proizvođača, a nadzor nad tržištem vode Agencija za nadzor nad tržištem BiH i inspekcijska tijela FBiH, RS i Brčko distrikta.

Ako koža reaguje, bez imena i adrese proizvođača nemate kome uputiti reklamaciju, a inspekcija nema šta uzeti u postupak. Bez broja serije se ne zna je li problem u jednoj šarži. Bez liste sastojaka ne možete izbjeći isti okidač sljedeći put, ni ponoviti ono što vam je odgovaralo.

Postoji i razlog zašto deklaracija kod nas ne mora izgledati kao ona u EU. Poseban propis o kozmetici na državnom nivou i u Federaciji nije pronađen, a nadležni republički zavod je 2015. izričito naveo da EU uredba o kozmetičkim proizvodima nije preuzeta u zakonodavstvo BiH; noviji akt o preuzimanju nije pronađen. Republika Srpska ima zakon koji kozmetiku izričito obuhvata. Praktično to znači da se oslanjate na propise o predmetima opšte upotrebe i o zaštiti potrošača, i da oznaka s prednje strane kod nas nema ni onu ograničenu težinu koju ima na tržištu EU.

Proizvodi za dodatnu provjeru prije kupovine

Neki proizvodi prođu bez problema na tijelu, a na licu su rizik koji se ne mora preuzeti. Dodatni oprez potreban je kada deklaracije nema ili kada koža lako reaguje. Bez dodatne provjere nemojte kupovati:

• Kremu ili serum s vodom bez roka, PAO oznake ili objašnjenja kako je proizvod konzervisan.
• Proizvod za lice bez liste sastojaka, posebno kad se sastav opisuje samo pričom o prirodnim sirovinama.
• Mirisnu kremu za kožu koja lako reaguje, dok se ne zna kako podnosi parfem i eterična ulja.
• Proizvod koji obećava da će izliječiti akne, ekcem, rozaceu ili pigmentacije.
• Tester iz otvorene teglice, za nanošenje direktno na lice.
• Proizvod koji je na štandu stajao na suncu ili vrućini.

Ako prodavac ne može odgovoriti na osnovna pitanja, ne morate dokazati da je proizvod loš. Dovoljno je što nemate čime provjeriti da je dobar.

Uvođenje jednog proizvoda tokom mjesec dana

I dobro izabran proizvod uvodite pojedinačno. Ako se u istom danu promijene čistač, krema i ulje, ne zna se šta je pomoglo ni šta je izazvalo reakciju.

Američka akademija za dermatologiju preporučuje test na maloj površini prije nego proizvod dođe na lice: mjesto veličine kovanice, na unutrašnjoj strani podlaktice ili u pregibu lakta, dva puta dnevno sedam do deset dana, i to u količini koja se stvarno koristi. Ako se javi reakcija, proizvod se nježno spere i više ne koristi.

1. Zabilježite datum otvaranja na samom pakovanju; PAO oznaka bez tog datuma ne znači ništa.
2. Prvih sedam do deset dana ide test na maloj površini ako koža lako reaguje ili proizvod ima parfem.
3. Zatim proizvod prelazi na lice, u početku svaku drugu večer ili jednom dnevno, zavisno od vrste.
4. Najmanje sedmicu dana ne uvodite ništa drugo novo, a kod kože koja lako reaguje i duže.
5. Do kraja mjeseca pratite konkretno: zatezanje, osip, svrab, otok, jače pečenje ili plikove, začepljene pore, bolju hidrataciju.
6. Poslije mjesec dana odlučite ostaje li proizvod u rutini ili je samo ugodan, a nepotreban.

Ako proizvod ne odgovara, sačuvajte ambalažu i zapišite kako je koža reagovala. To služi reklamaciji, ali i sljedećoj kupovini, jer se kroz nekoliko takvih bilješki vidi koji se sastojci ponavljaju u proizvodima koji vam ne prijaju.

Kad se dva proizvoda iste namjene nađu jedan pored drugog, prednost ima onaj s jasnijom deklaracijom, s manje onoga što vaša koža ne voli i s rokom u kojem ga stvarno možete potrošiti.

Korisni izvori