Evropski kozmetički propis precizno kaže šta je kozmetički proizvod: nešto što dolazi u dodir s kožom, kosom, noktima, usnama ili sluznicom usta, i to radi čišćenja, parfimiranja, zaštite i održavanja u dobrom stanju, mijenjanja izgleda ili korekcije tjelesnih mirisa. Istu definiciju gotovo doslovno preuzima i pravilnik koji vrijedi u Republici Srpskoj.
Ono što u tim propisima nigdje ne piše jeste šta smije nositi oznaku prirodno. Nema definicije, nema minimalnog udjela biljnih sastojaka, nema spiska procesa koji se ne smiju koristiti. Riječ je slobodna, a to znači da je proizvođač sam bira i sam odlučuje šta pod njom podrazumijeva. Isto vrijedi i za srodne izraze, iako nemaju isti status.
Sama po sebi, dakle, ta oznaka ne garantuje ni sastav ni sigurnost. Nije to zato što su takvi proizvodi loši, nego zato što ne postoji mjerilo prema kojem bi se garancija mogla provjeriti. Provjerljivo je ono što stoji na drugoj strani pakovanja, jer taj dio propis stvarno uređuje.
Prirodno nije isto što i blago
Mirisi su najčešći uzrok kontaktnog dermatitisa od kozmetike, a među mirisnim alergenima koje propis nabraja poimenično nalaze se i cijela eterična ulja. Blagost se ne dobija porijeklom sastojka.
Tri stvari koje se kriju iza iste riječi
Kad riječ nema definiciju, svako je koristi kako mu odgovara. U praksi se ista oznaka javlja u tri situacije koje nemaju istu težinu, pa ih vrijedi razdvojiti prije nego što se donese odluka.
Šta piše na pakovanju
Šta iza toga stvarno stoji
Šta se provjerava
Certifikovano prirodno ili organsko
Proizvod je prošao nezavisan standard koji propisuje porijeklo sastojaka, zabranjene procese i minimalne udjele.
Naziv standarda i certifikatora, pa proizvod potražiti u bazi certifikovanih proizvoda. Zeleni logo bez broja certifikata nije provjera.
Prirodno bez certifikata
Formula se možda stvarno oslanja na biljna ulja, ekstrakte i voskove, ali to izvan firme niko nije provjerio.
Puna lista sastojaka i mjesto biljnih sastojaka na njoj, rok trajanja i ko odgovara za proizvod.
Prirodno kao ukras
Jedan biljni sastojak nosi cijelu priču, a ostatak formule je uobičajen.
Poređenje prednje strane sa sastavom. Ako je hvaljeni sastojak iza konzervansa i mirisa, ima ga vrlo malo.
Prvi red te tabele objašnjava zašto certifikati uopšte postoje. Kako propis nije rekao šta prirodno znači, prazninu su popunila privatna udruženja svojim standardima. Nije ih uveo nijedan propis i nijedan ih ne traži.
Zato certifikat odgovara samo na pitanje o sastavu i porijeklu. Ne govori hoće li proizvod raditi ono što obećava niti hoće li odgovarati vašoj koži. To su tri odvojene provjere koje se lako pobrkaju, pa je šta koji certifikat stvarno traži tema za sebe.
ISO 16128 mjeri udio, ne sigurnost
Na pakovanjima se sve češće vidi pozivanje na ISO 16128, a iza te oznake stoji međunarodna organizacija za standardizaciju, pa zvuči kao dokaz. Standard daje definicije za prirodne i organske kozmetičke sastojke i način da se izračuna koliki je njihov udio u sirovini i u gotovom proizvodu.
Ono zbog čega ta oznaka ne znači ono što se od nje očekuje piše u samom standardu. U opsegu, na početku oba njegova dijela, izričito je nabrojano čime se ne bavi: tvrdnjama i označavanjem proizvoda, sigurnošću za ljude, sigurnošću za okoliš, socioekonomskim pitanjima poput fer trgovine, svojstvima ambalaže ni propisima koji vrijede za kozmetiku.
Iz toga slijede dvije stvari koje mijenjaju čitanje pakovanja. Prag ispod kojeg se proizvod ne smije zvati prirodnim ne postoji, jer ga standard ne postavlja. O sigurnosti tu nema ni riječi. Napomena da je proizvod usklađen s ISO 16128 govori samo da je proizvođač koristio taj način računanja.
Ako uz oznaku stoji i postotak, ima smisla pitati koji je to indeks i ko ga je izračunao. Standard poznaje četiri: prirodni, prirodnog porijekla, organski i organskog porijekla. Ista formula po njima ne daje isti broj, pa postotak bez naznake o kojem se indeksu radi ne govori mnogo.
Zašto se taj postotak ne da provjeriti
Javno je dostupan samo opseg standarda; tabele i računica se plaćaju. Kupac zato ne može sam provjeriti kako je neki postotak dobijen, što je dodatni razlog da se broj bez objašnjenja ne uzima zdravo za gotovo.
Zašto prirodno ne znači blaže
Uvriježeno je da je biljno blaže od laboratorijskog, a dermatološki podaci idu upravo suprotno. Mirisi su najčešći izvor kontaktnog dermatitisa od kozmetike, konzervansi su drugi po redu, a mirisi u velikoj mjeri dolaze iz biljaka.
Eterična ulja koja se u dermatološkoj praksi najčešće nalaze iza alergijske reakcije su čajevac, ylang-ylang, limunska trava, sandalovina, klinčić te apsoluti jasmina i narcisa. Propolis, koji pčele prave od smole s pupoljaka i kore drveća, u evropskim studijama daje pozitivan kontaktni test kod 1,2 do 6,6 posto ispitanika. U testiranjima kod djece bio je drugi najčešći alergen, odmah iza nikla, a kod adolescenata četvrti.
Da to nije stvar mišljenja pokazuje i sam propis. Postoji spisak mirisnih alergena koji se moraju navesti poimenično na listi sastojaka kad im koncentracija pređe 0,001 posto u proizvodima koji ostaju na koži, odnosno 0,01 posto u onima koji se ispiru. Dosad ih je bilo 24, a 2023. je dodano još 56. Zato se Limonene, Linalool ili Citral nalaze na listi sastojaka i kod proizvoda koji se prodaje kao potpuno prirodan.
Novi spisak ide i korak dalje: umjesto samo pojedinačnih spojeva, imenuje cijela ulja. Lavanda, nana, ruža, ylang-ylang, limunska trava, klinčić, sandalovina i pačuli stoje na njemu pod svojim latinskim nazivima, dakle upravo one biljke koje se u marketingu koriste kao dokaz blagosti.
Obrnuti zaključak je jednako pogrešan. Sintetičko nije automatski sigurnije, a ni obična iritacija nije isto što i alergija: iritacija se javlja brzo i zavisi od količine, dok se alergijski osip obično pojavi više od dvanaest sati nakon kontakta i vrhunac dostigne oko četrdeset osam sati. Kako se to razlikuje na licu i šta znači za osjetljivu kožu i eterična ulja obrađeno je zasebno, kao i pitanje konzervanasa i roka trajanja.
Pet provjera koje mjere tvrdnju, a ne dojam
Kad se izraz ne da provjeriti, provjerava se tvrdnja koja ga prati. Evropska pravila za tvrdnje o kozmetici daju nekoliko mjerila po kojima se odmah vidi da rečenica na pakovanju ne stoji, i ta mjerila se mogu primijeniti u prodavnici, s proizvodom u ruci. Prve tri provjere dolaze odatle, druge dvije s deklaracije.
Znači li tvrdnja samo da je proizvod u skladu sa zakonom? Pogodnost koja je zapravo obično poštovanje propisa nije pogodnost. Ako proizvod ističe da ne sadrži nešto što ionako niko ne smije koristiti, prodaje vam usklađenost sa zakonom kao prednost.
Pripisuje li se svojstvo jednog sastojka cijelom proizvodu? Svojstvo koje se pripisuje aloji ili nevenu u ekstraktu ne prelazi automatski na kremu u kojoj ih ima malo. Tvrdnja o sastojku smije se odnositi na gotov proizvod samo ako ga on stvarno ima.
Prodaje li se proizvod napadom na drugi sastojak? Tvrdnja ne smije ocrnjivati sastojke koji se zakonito koriste. Kampanja protiv jedne grupe konzervansa govori više o marketingu nego o formuli, a ista logika stoji iza većine zelenog marketinga.
Postoji li puna lista sastojaka i gdje su na njoj biljni sastojci? Sastojci se navode po opadajućoj masi sve do jedan posto, a ispod toga bilo kojim redom. Biljni ekstrakt naveden iza konzervansa i mirisa nosi cijelu priču s vrlo malo materijala.
Ima li proizvod rok trajanja ili period nakon otvaranja, seriju i podatke o proizvođaču? Za proizvode koji traju duže od 30 mjeseci umjesto roka se navodi period nakon otvaranja. Ako ništa od toga ne postoji, nema se čime provjeriti ni ko je proizvod napravio ni koliko dugo je upotrebljiv.
Proizvod koji padne na dvije ili više ovih provjera ne mora biti opasan. Znači samo da tvrdnja nije potkrijepljena i da o proizvodu znate manje nego što ste mislili, pa je jednostavnija formula sigurniji izbor dok se ne dobiju podaci. Redoslijed poteza pri samoj kupovini prirodne kozmetike razrađen je posebno.
Šta od ovoga vrijedi u BiH
Prve tri provjere iz prethodne liste dolaze iz evropskog okvira, a taj okvir kod nas nije na snazi. Evropska uredba o kozmetičkim proizvodima nije preuzeta u zakonodavstvo BiH; Republički zavod za standardizaciju i metrologiju to je naveo još 2015. godine. Ta mjerila zato služe kao alat za čitanje pakovanja, a ne kao pravo koje se ostvaruje kod inspekcije.
To ne znači da kupac nema nikakav oslonac. Ima ga, samo je raspoređen na više propisa i razlikuje se po entitetima.
Šta stvarno vrijedi
Gdje
Šta kupac iz toga ima
Zakon o općoj sigurnosti proizvoda
Cijela BiH
Kozmetika je neprehrambeni proizvod namijenjen potrošačima, pa spada pod njega. Na tržište se smiju stavljati samo sigurni proizvodi, a nadzor vodi Agencija za nadzor nad tržištem BiH uz inspekcije Federacije, Republike Srpske i Brčko distrikta.
Zakon o zaštiti potrošača
Cijela BiH
Deklaracija na jeziku u službenoj upotrebi u BiH, s nazivom i tipom proizvoda te imenom i punom adresom proizvođača, a kod uvoza i uvoznikom i zemljom porijekla. Kod zamotanog proizvoda i neto masa i minimalni rok trajanja.
Zakon o predmetima opšte upotrebe
Republika Srpska
Kozmetički proizvodi su izričito nabrojani. Zabranjeno je reklamiranje koje potrošača može dovesti u zabludu o stvarnom sastavu, svojstvu i namjeni, i posebno zabranjeno pripisivanje ljekovitog svojstva.
Pravilnik o bezbjednosti predmeta široke potrošnje
Republika Srpska
Označavanje gotovo doslovno prati evropsku uredbu: odgovorno lice, rok trajanja ili period nakon otvaranja, serija, popis sastojaka i mirisni alergeni iznad praga. Proizvodu se ne smiju pripisivati obilježja koja nema.
Republika Srpska je, dakle, jedini dio zemlje s propisom koji kozmetiku pokriva izričito; na državnom nivou i u Federaciji poseban propis o kozmetici nije pronađen. Praktična razlika je konkretna: tvrdnja da prirodna krema nešto liječi u Republici Srpskoj nije samo neuvjerljiva nego i zabranjena. Riječ prirodno ipak ni tamo nije definisana, jer pravilnik preuzima evropsku definiciju kozmetičkog proizvoda, a ona s prirodnošću nema veze.
Kome se obratiti
Za nadzor nad sigurnošću kozmetike nadležne su Agencija za nadzor nad tržištem BiH i tržišne inspekcije, a u Republici Srpskoj i zdravstveni nadzor po Zakonu o predmetima opšte upotrebe. Agencija za lijekove i medicinska sredstva pokriva lijekove i medicinska sredstva, pa nije adresa za pritužbu na kozmetički proizvod.
Kada porijeklo sastojka uopšte nije pitanje
Cijela ova rasprava pada u drugi plan čim koža počne reagovati. Ako peče, ljušti se u pečatima, ima jak osip, otok, plikove ili reakciju oko očiju, prvi potez je prestati koristiti proizvod na koji sumnjate. Nova prirodna krema tu ne pomaže, nego dodaje još jednu nepoznanicu, a razlika između prilagođavanja, iritacije i alergije se prepoznaje po tome kada je počelo i koliko traje.
Kod akni, rozacee, dermatitisa ili melazme granica je još jasnija. To su medicinska stanja, a kozmetički proizvod po samoj definiciji čisti, štiti, održava kožu u dobrom stanju i mijenja izgled. Liječenja u toj definiciji nema. Proizvod koji obećava da liječi izašao je iz svoje kategorije, a u Republici Srpskoj je takva tvrdnja i zabranjena.
Ako uz to koristite kiseline ili retinoide ili terapiju koju je propisao dermatolog, biljni balzam s eteričnim uljima nije neutralan dodatak. Dolazi na kožu koja je već pod opterećenjem i može dodatno oslabiti barijeru.
Postoji i obrnuta greška, i pravi jednaku štetu. Neko ignoriše iritaciju jer proizvod ne bi smio smetati, preskače zaštitu od sunca ili odbacuje kremu koja mu je godinama odgovarala samo zato što na njoj ne piše prirodno. Krema koja dobro drži hidrataciju radi svoj posao bez obzira na to kako je opisana na prednjoj strani.
Kada se ide ljekaru
Osip koji se širi, bol, jak svrab, otok, plikovi, pucanje kože, krvarenje, znaci infekcije i reakcija oko očiju traže ljekarsku procjenu, a ne novi proizvod. Isto vrijedi za kožu koja reaguje i na jednostavne proizvode bez parfema.
Objašnjava kriterije za kozmetičke tvrdnje u EU: usklađenost s propisima, istinitost, dokazna podrška, poštenje, fer poređenje i informisanu odluku korisnika.
Pregled toga koji propisi kod nas pokrivaju kozmetiku, uz navod da evropska uredba o kozmetičkim proizvodima nije preuzeta u zakonodavstvo BiH.
Često postavljena pitanja
Da li je prirodna kozmetika automatski bolja od obične?
Ne, i za to nema mjerila. Kozmetički propis definiše šta je kozmetički proizvod, ali nigdje ne kaže šta smije nositi oznaku prirodno. Ta riječ zato nije stepen kvaliteta nego opis koji proizvođač sam bira, a proizvod se i dalje procjenjuje po sastavu, stabilnosti i tome kako ga koža podnosi.
Da li proizvod mora imati certifikat da bi bio prirodan?
Ne mora, jer nijedan propis certifikat ne traži. Certifikati postoje upravo zato što propis riječ prirodno nije definisao, pa su privatni standardi popunili prazninu. Bez certifikata tvrdnja ostaje tvrdnja proizvođača i provjerava se na drugoj strani pakovanja: kroz puni sastav, rok trajanja i podatke o odgovornoj osobi.
Da li su sintetički sastojci loši za kožu?
Porijeklo sastojka ne govori kako će se ponašati na koži. Laboratorijski dobijen sastojak zna biti čistiji i stabilniji od biljnog ekstrakta čiji sastav varira od berbe do berbe. Ono što odlučuje jeste koncentracija, uloga u formuli i reakcija konkretne kože.
Šta prvo provjeriti kod lokalne prirodne kozmetike?
Deklaraciju. Po Zakonu o zaštiti potrošača ona mora biti na jeziku u službenoj upotrebi u BiH i sadržavati naziv i tip proizvoda te ime i punu adresu proizvođača, a kod uvoza i ime i sjedište uvoznika sa zemljom porijekla. Kod zamotanog proizvoda tu je i neto masa i minimalni rok trajanja. Krema bez tih podataka nema se čime provjeriti.
Da li prirodna kozmetika može izazvati alergiju?
Može, i to češće nego što se očekuje. Mirisi su najčešći uzrok kontaktnog dermatitisa od kozmetike, a među eteričnim uljima koja dermatolozi redovno nalaze u pozitivnim testovima su čajevac, ylang-ylang, limunska trava, sandalovina i klinčić. Propolis u evropskim studijama daje pozitivan kontaktni test kod 1,2 do 6,6 posto ispitanika.
Šta znači oznaka da je proizvod u skladu s ISO 16128?
Manje nego što zvuči. ISO 16128 daje način da se izračuna koliki je udio sastojaka prirodnog ili organskog porijekla, ali u svom opsegu izričito kaže da se ne bavi tvrdnjama i označavanjem, sigurnošću za ljude ni propisima za kozmetiku. Nema, dakle, prag ispod kojeg se proizvod ne smije zvati prirodnim. Ako je naveden postotak, pitanje je koji je to indeks i ko ga je izračunao.
Ko u BiH nadzire kozmetiku?
Nadzor nad sigurnošću vodi Agencija za nadzor nad tržištem BiH, uz tržišne inspekcije Federacije, Republike Srpske i Brčko distrikta. Agencija za lijekove i medicinska sredstva pokriva lijekove i medicinska sredstva, ne kozmetiku. U Republici Srpskoj kozmetika je izričito obuhvaćena Zakonom o predmetima opšte upotrebe, koji zabranjuje i reklamiranje koje zavarava o stvarnom sastavu proizvoda.