Putno osiguranje iz BiH - šta polisa stvarno pokriva, a šta ne

Šta vam društvo mora dati prije potpisa

U Federaciji BiH postoji spisak podataka o kojima vas društvo mora pismeno obavijestiti prije nego što se ugovor sklopi. To nije preporuka niti pravilo dobre prakse, nego obaveza iz Zakona o osiguranju koju je nadzorna agencija razradila posebnim pravilnikom. Ta obavijest je ujedno i najbrži način da vidite šta zapravo kupujete.

Uz tu obavijest društvo je dužno priložiti i same uslove osiguranja. Obavijest se pravi u dva primjerka: jedan ostaje društvu uz ugovor i na njemu stoji vaš potpis i datum prijema, drugi je vaš. Slanje elektronskom poštom dozvoljeno je samo ako ste se pismeno saglasili s tim načinom i dali adresu, a društvo tada uz policu prilaže isprintanu poruku s potvrdom da ste je primili.

Dvije stvari u tom pravilniku vrijedi zapamtiti doslovno. Svi podaci u obavijesti moraju biti napisani jednakom veličinom slova i jednako uočljivi, pa sitna slova na dnu strane tu nisu dozvoljena. Obavijest se dostavlja na jednom od jezika u službenoj upotrebi u BiH, a tekst mora biti pregledan i razumljiv ugovaraču.

Ako se ugovor sklapa u Republici Srpskoj, nadzor vodi Agencija za osiguranje Republike Srpske i federalni spisak podataka tamo ne važi. Ostaje obaveza osiguravača iz Zakona o obligacionim odnosima, koja vrijedi svuda: uslovi su sastavni dio ugovora, njihov tekst se predaje ugovaraču ako nije odštampan na polici, i to se konstatuje na polici.

Koji dokument odgovara na koje pitanje

Uz putnu policu ide najviše četiri dokumenta: pisana obavijest prije potpisa, sama polica, opšti uslovi i posebni ili dodatni uslovi za pojedina pokrića. Promotivni letak i stranica s uporednim tabelama nisu nijedan od njih i na sudu ne znače ništa.

Polica je najkraća i najvažnija. Po zakonu na njoj moraju biti navedeni ugovorne strane, osigurano lice odnosno osigurana stvar, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i period pokrića, osigurana svota ili napomena da je osiguranje neograničeno, premija, datum izdanja i potpisi. Ako neki od tih podataka nedostaje, to se rješava odmah, a ne poslije štete.

Postoji i pravilo koje rješava većinu sporova oko toga šta je dogovoreno. Kada se odredba opštih ili posebnih uslova ne slaže s odredbom police, primjenjuje se odredba police. Kada se odštampana odredba police ne slaže s onom koja je na njoj napisana rukom, važi rukopisna. Praktično: ako vam je službenik rukom dopisao neko pokriće ili izuzetak od isključenja, to ima jaču snagu od odštampanog teksta uslova.

Uslovi se ne čitaju od početka do kraja. Traži se pet stvari, ovim redom: definicije, naročito šta se smatra hitnim slučajem i akutnim oboljenjem; obaveze osiguranika nakon nastanka osiguranog slučaja; isključenja; limiti, sublimiti i franšiza; te rokovi i postupak prijave. U Federaciji BiH društvo je dužno i informaciju o vansudskom rješavanju spora objaviti upravo u uslovima, pa i nju tražite tamo.

Osnovno pokriće: hitna medicinska pomoć i asistencija

Jezgro svake putne police je hitna medicinska pomoć u inostranstvu: pregled, hitna dijagnostika, lijekovi za akutno stanje, bolničko liječenje kada je medicinski neophodno i medicinski prevoz ako je ugovoren. Planirano liječenje, redovne kontrole i njega stanja poznatog prije puta obično su izvan toga.

Riječ hitno u uslovima ima svoju definiciju i ona je uža od svakodnevnog značenja. Tu definiciju nađite prije puta, jer se oko nje vodi najviše sporova. Isto vrijedi za izraz akutno oboljenje, koji odlučuje hoće li pogoršanje ranijeg stanja biti tretirano kao nova bolest ili kao nastavak poznatog.

Asistencijski centar je ono što od police pravi upotrebljiv dokument. Uslovi po pravilu traže da se on nazove prije odlaska ljekaru, osim kada je stanje životno ugrožavajuće pa se prvo zove lokalna hitna pomoć. Asistencija potvrđuje pokriće, upućuje u ustanovu s kojom društvo ima dogovor, otvara predmet i kaže koje papire treba sačuvati.

Ako poziv izostane, šteta postaje teža za dokazivanje, ali posljedica nije ona koju uslovi ponekad najavljuju. Ništave su odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na naknadu zato što osiguranik poslije nastanka osiguranog slučaja nije izvršio neku propisanu ili ugovorenu obavezu. Društvo smije odbiti direktno plaćanje i vratiti vas na refundaciju, smije osporavati da je trošak uopšte bio pokriven i smije tražiti naknadu štete koju je zbog propusta stvarno imalo. Ne smije samim tim ugasiti vaš zahtjev.

Osigurana svota, sublimit i franšiza: tri broja koja odlučuju koliko će biti isplaćeno

Kada dođe do isplate, iznos određuju tri broja, a samo prvi se obično reklamira. Osigurana svota je gornja granica cijelog pokrića. Sublimit je manja granica unutar nje, postavljena na jednu vrstu troška. Franšiza je vaše učešće u svakoj šteti.

Sublimit je razlog zbog kojeg visok ukupan limit ne znači mnogo. Polisa može imati veliku osiguranu svotu za medicinske troškove, a zubarsku hitnu pomoć, prevoz do bolnice, boravak pratioca ili nabavku lijekova ograničiti na mnogo manji iznos. Šteta se plaća do sublimita, ne do ukupne svote.

Kod franšize se provjerava kako je postavljena: da li se fiksni iznos odbija od svake isplate ili je riječ o pragu ispod kojeg se ne isplaćuje ništa. Razlika je velika kod manjih šteta, a upravo su manje štete najčešće.

Sublimit i franšiza nisu zakonski pojmovi, nego ih svako društvo definiše u svojim uslovima, pa se i značenje zna razlikovati od ponude do ponude. Zato se definicija čita u vašim uslovima, a ne po sjećanju iz ranije polise. Iz istog razloga poređenje dvije ponude ima smisla samo ako se rade po istim parametrima.

Dodatna pokrića se ne podrazumijevaju

Prtljag i kašnjenje prtljaga, otkaz i prekid putovanja, sportske aktivnosti, odgovornost prema trećim licima i pomoć kod gubitka dokumenata najčešće nisu dio osnovne police. Negdje se doplaćuju, negdje su ubačeni u skuplji paket, negdje ih uopšte nema.

Svaki dodatak nosi svoje posebne uslove, svoj sublimit i svoja isključenja. To je važno jer se dodaci često prodaju kao jedna stavka, a u sporu se svaki cijeni zasebno. Kod prtljaga se gleda limit po koferu i po predmetu, isključenje za novac, nakit, elektroniku i dokumente, i obaveza da se problem prvo prijavi aviokompaniji. Kod otkaza puta gleda se zatvoren spisak razloga: promjena plana, strah od putovanja ili loše vrijeme obično nisu na njemu.

Najčešća isključenja: ono što putnik sazna tek poslije štete

Isključenja odlučuju o ishodu češće nego pokrića, a nisu na jednom mjestu. Nalaze se u opštim uslovima, u posebnim uslovima svakog dodatka i ponekad kao klauzula na samoj polici. Postoji i četvrto mjesto, ono najopasnije: definicije. Uska definicija akutnog stanja izuzme više slučajeva nego bilo koji spisak.

Kategorije se ponavljaju od društva do društva. Planirano liječenje i tretmani koji nisu hitni, stanje poznato prije puta, trudnoća poslije određene sedmice, štete nastale pod uticajem alkohola ili droga, rizični sportovi bez doplate, i događaji prijavljeni izvan roka. Koliko je koja kategorija široka razlikuje se od uslova do uslova, pa se dvije police s naizgled istim spiskom isključenja u konkretnoj šteti mogu ponašati sasvim različito.

Osiguravač ipak nema odriješene ruke. Uslovi osiguranja moraju biti napisani jasnim i razumljivim jezikom, bez izraza koji se mogu tumačiti dvosmisleno ili koji stranku mogu dovesti u zabludu, i ne smiju sadržavati otežavajuće ili nepoštene odredbe koje uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu stranke.

Uz to postoji pravilo koje malo ko iskoristi: kod ugovora zaključenog prema unaprijed odštampanom sadržaju nejasne odredbe tumače se u korist druge strane, dakle u korist putnika. Tekst uslova piše društvo, pa dvosmislenost ide na njegov teret. Ako vam je šteta odbijena po odredbi koju ni uz pažljivo čitanje niste mogli razumjeti, to je argument, a ne izgovor.

Pri čitanju uslova razdvojite dvije rubrike koje na prvi pogled izgledaju kao ista stvar. Isključenja opisuju rizike koje polica od početka ne pokriva i ona su punovažna. Rubrika o gubitku prava ili prestanku obaveze osiguravača govori o nečemu drugom: o tome da naknadu gubite zato što poslije nastanka osiguranog slučaja niste izvršili neku obavezu, najčešće poziv asistenciji ili prijavu u roku. Takva odredba nema pravno dejstvo, koliko god jasno bila napisana.

Teritorija, trajanje i pasoš: tri tehnička detalja koja ruše pokriće

Polisa važi za period i teritoriju upisane u dokument, i to doslovno. Ako put počne ranije, završi kasnije ili uključi državu izvan zone pokrića, društvo može osporiti štetu. Period se ne gleda samo po datumima nego i po satima, jer pokriće ima sat početka i sat završetka. Ako pokriće počinje u podne, a let polijeće u šest ujutro, jutro tog dana ostaje nepokriveno.

Kod godišnjih polisa provjerava se druga stvar: koliko dana traje jedno putovanje. Neograničen broj putovanja i neograničeno trajanje jednog putovanja nisu isto, pa se ograničenje po izlasku iz zemlje traži u uslovima.

Ime, prezime, datum rođenja i broj putnog dokumenta na polici moraju odgovarati pasošu. Greška u podacima usporava pomoć u inostranstvu, jer asistencija ne može potvrditi pokriće za osobu koja se ne poklapa s policom. Kod porodičnih polisa provjerava se da li su navedeni svi putnici i ima li svako isto pokriće, jer djeca ponekad imaju niže limite.

Kako izabrati policu bez oslanjanja na najnižu cijenu

Izbor police počinje opisom puta, ne pregledom ponuda. Zapišite destinaciju i datume sa satima polaska i povratka, broj putnika i njihove godine, planirane aktivnosti, da li ima predanog prtljaga, da li je aranžman nepovratan i ima li neko zdravstveno stanje koje treba prijaviti. Tek s tim spiskom ponude postaju uporedive.

Za kratak put u regiji osnovna polisa može biti sasvim dovoljna. Za Schengen, daleke destinacije, skijanje, put s djecom, put starije osobe, skuplji aranžman ili putovanje s više presjedanja, najjeftinija polisa često je loš izbor jer joj limit, isključenja ili procedura prijave ne odgovaraju stvarnom riziku.

Ako putujete u zemlju s kojom BiH ima sporazum o socijalnom osiguranju, uz policu dolazi u obzir i dvojezični obrazac iz zavoda odnosno fonda. Ta dva dokumenta se ne isključuju i ne pokrivaju isto, pa se odluka donosi zajedno, a ne umjesto.

Za taj konkretni put najbolja je polisa koja pokriva njegov najvjerovatniji rizik, s limitom koji odgovara cijenama zdravstvenih usluga u zemlji u koju idete. Broj stavki u paketu o tome ne govori ništa.

Tri tipična putnika i tri različite police

Tri putovanja pokazuju zašto ista polisa ne može odgovarati svima. Osoba koja ide tri dana u Split s ručnim prtljagom nema isti rizik kao porodica koja leti u Njemačku s presjedanjem i predanim koferima, ni kao skijaš koji ide sedmicu dana na stazu. Ako sva trojica kupe isti najjeftiniji paket, barem jedan je pogrešno pokriven.

Poenta nije da svako kupi najskuplji paket. Osnovna polisa je razuman izbor kada je put jednostavan. Loša je onda kada najvjerovatniji problem na tom putu uopšte nije pokriven.

Kada se putno osiguranje ne kupuje samo radi granice

Rasprava o putnom osiguranju u regiji obično krene od pogrešnog pitanja, onog da li ga granica traži. Za državljanina BiH s biometrijskim pasošem koji u Schengen putuje bez vize na kratki boravak putno osiguranje nije uslov ulaska, i tu temu vrijedi pogledati odvojeno jer se često prenosi netačno.

Obaveza ipak zna postojati, samo ne prema državi nego prema drugoj ugovornoj strani. Traži je organizator putovanja u svojim uslovima, poslodavac za službeni put, ili škola za ekskurziju, kamp i takmičenje. Tada uslov nije ulazak u zemlju nego učešće, i piše u ugovoru koji potpisujete s njima.

Ostaje finansijski razlog, koji je i najjači. Trošak hitnog liječenja, nekoliko dana bolnice, medicinskog prevoza ili povratka kući nakon povrede lako premaši cijenu police, a putnik bez pokrića taj račun snosi sam. Uz to ide i organizacija: umjesto da sami tražite ljekara, objašnjavate slučaj i plaćate unaprijed, imate broj koji zovete i nekoga ko potvrđuje pokriće ustanovi.

Kada tražiti pisanu potvrdu prije kupovine

Obaveza obavještavanja ide u oba smjera. Ugovarač osiguranja dužan je pri zaključenju ugovora prijaviti sve okolnosti od značaja za ocjenu rizika, one koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate. Prešućena hronična bolest, terapija ili trudnoća nisu sitnica koju će niko primijetiti, nego okolnost koja mijenja rizik.

Posljedice se razlikuju po tome je li prešućivanje bilo namjerno. Kod namjerne netačne prijave osiguravač može tražiti poništenje ugovora, ali to pravo gubi ako u roku od tri mjeseca od saznanja ne izjavi da ga namjerava koristiti. Ako netačnost nije bila namjerna, osiguravač u roku od mjesec dana od saznanja bira između raskida i prijedloga da se premija poveća srazmjerno većem riziku. Desi li se šteta prije toga, naknada se ne odbija nego se smanjuje u srazmjeri između plaćene premije i one koja bi odgovarala stvarnom riziku.

Zbog toga se pisana potvrda traži prije kupovine, a ne poslije. Kod hronične bolesti, trudnoće, skijanja, takmičenja, dužeg boravka ili skupljeg aranžmana, telefonska informacija ne vrijedi ništa u sporu. E-mail ili dopis u kojem društvo potvrđuje pokriće za opisanu situaciju vrijedi.

Ako društvo na pitanje o konkretnoj situaciji ne može odgovoriti jasno, ni uslovi na to pitanje najvjerovatnije ne odgovaraju jasno. To je razlog da se uslovi pročitaju pažljivije ili da se pogleda druga ponuda, jer se ista nejasnoća poslije štete pojavljuje kao razlog za odbijanje.

Dokumenti koje treba čuvati od dana kupovine

Kod prijave štete društvo traži dokaz da je polisa važila, da se događaj desio unutar perioda pokrića i da je trošak stvarno nastao. Sve troje se dokazuje papirima koje ste imali prije puta ili ste ih pokupili na licu mjesta, jer se naknadno pribaviti ne mogu.

Polisu i uslove držite i u telefonu i na papiru. Dokument koji se ne može naći za dvije minute nema mnogo veze s onim što se dešava u bolničkom prijemu u tuđoj zemlji.

Greške koje najčešće naprave problem kod štete

Greške koje ruše štetu ponavljaju se u istom redoslijedu. Polisa se kupi bez čitanja uslova. Ljekaru se ode bez poziva asistenciji iako stanje nije bilo životno ugrožavajuće. Računi, nalazi i potvrde o plaćanju se bace ili ostanu u hotelu. I na kraju, pretpostavi se da osnovna polisa sama po sebi pokriva sport, prtljag, otkaz puta i hronična stanja.

Prije polaska zapišite tri kontakta na jedno mjesto: broj asistencije s police, osobu kod kuće koja u vaše ime može zvati i dostavljati papire, i broj za hitne slučajeve u zemlji u koju idete. Ako šteta ipak bude odbijena, počinje se internim prigovorom društvu, jer bez njega vansudski put uopšte ne stoji na raspolaganju.

Korisni izvori

Uslovi osiguranja nisu propis i razlikuju se od društva do društva, pa nijedan tekst ne može zamijeniti čitanje vaše police. Izvori ispod pokazuju šta društvo mora uraditi prije potpisa, kome se prigovor upućuje i gdje se traže obrasci.