Rokovi su za svaku od tih grupa različiti i to je prvo što treba provjeriti, prije svake rasprave o pravednosti. Tabela daje orijentaciju, detalji su u nastavku članka.
Kad ostali nasljednici osporavaju
Poslije smrti roditelja spor obično pokreću djeca koja u prenosu nisu učestvovala. Prvo pitanje uopšte nije da li je prenos bio pravedan, nego šta je pravno bio, jer se poklon i doživotno izdržavanje napadaju potpuno različito.
Kod poklona je put utaban. Vrijednost poklona uračunava se u obračunsku vrijednost ostavine, pa ako je nužni dio povrijeđen, prvo se smanjuju raspolaganja testamentom, a tek zatim se vraćaju pokloni. Rok je strog: vraćanje poklona može se tražiti u roku od tri godine od smrti ostavioca (član 44 zakona FBiH, član 46 zakona RS, član 48 zakona Brčko distrikta), a smanjenje raspolaganja testamentom u roku od tri godine od proglašenja testamenta.
S doživotnim izdržavanjem taj put ne postoji. To je teretan ugovor: imovina je data kao naknada za brigu i ne ulazi u ostavinsku masu, što zakoni FBiH (član 146) i Brčko distrikta (član 150) izričito propisuju. Iz te imovine se nužni dio ne može tražiti. Nasljednicima ostaje teži put: dokazati da je ugovor bio prividan, da stvarne brige nije bilo i da je ugovor samo prikrio poklon. Prividan ugovor po članu 66 ZOO nema dejstva, a ako je prikrivao poklon, na prenos se primjenjuju pravila o poklonu, uključujući uračunavanje u ostavinu i nužni dio.
Teret dokazivanja nosi onaj ko osporava, i tu se ovi sporovi lome. Sud ne pita kako su se članovi porodice osjećali, nego ko je stvarno kupovao hranu i lijekove, što se vidi iz računa i izvoda s računa; ko je roditelja vodio ljekaru i upisan je kao pratnja u medicinskoj dokumentaciji; šta o svakodnevnoj brizi znaju komšije, porodični ljekar ili patronažna sestra; i kada je ugovor potpisan. Ugovor sklopljen nekoliko sedmica pred smrt, bez ijednog traga stvarne brige, sudu izgleda bitno drugačije od ugovora koji je godinama izvršavan.
Treći pravac ruši sam ugovor. Ako potpisnik zbog demencije ili bolesti nije mogao razumjeti šta potpisuje, ili ugovor nije zaključen u propisanoj formi, ugovor je ništav: na ništavost se može pozvati svako zainteresovano lice, sud na nju pazi po službenoj dužnosti, a pravo na isticanje ništavosti se ne gasi (članovi 109 i 110 ZOO). Zabluda, prevara ili prijetnja čine ugovor rušljivim, što je blaži režim s kratkim rokom: poništenje se može tražiti u roku od jedne godine od saznanja za razlog rušljivosti, a najkasnije tri godine od zaključenja ugovora (član 117 ZOO). Tvrdnja o nesposobnosti pritom traži medicinsku dokumentaciju iz vremena potpisa i vještačenje, ne naknadnu porodičnu procjenu.
