Cijena te sigurnosti je što jedan jedini potpis koji nedostaje mijenja prirodu cijelog posla. Prema potomku koji nije pristao, kao i prema bračnom partneru koji nije obuhvaćen, ustupljeni dijelovi se tretiraju kao pokloni, sa svim posljedicama koje poklon nosi u nasljeđivanju.
Zamke i ograničenja
Kada jedno dijete ne pristaje
Najčešći kamen spoticanja. Roditelj nikoga ne može natjerati na potpis, nekad zbog osjećaja nepravde, nekad zbog pokidanih odnosa. Ugovor bez jednog potpisa ne mora propasti: može se zaključiti, samo gubi ono zbog čega se i pravi. Prema potomku koji nije pristao sve ustupljeno se računa kao poklon, dakle uračunava se u nasljedne dijelove i može biti predmet zahtjeva za nužni dio.
Zakon ostavlja nekoliko izlaza. Nesaglasni potomak može potpisati naknadno. Ustupanje ostaje punovažno i ako on umre prije ustupioca ne ostavivši svoje potomke, ako se odrekne nasljeđa, bude isključen iz njega ili proglašen nedostojnim. Kad dogovora nema ni na vidiku, roditelju ostaju poklon ili ugovor o doživotnom izdržavanju s jednim djetetom; koji od ta tri modela kome odgovara, detaljno obrađuje poređenje poklona, izdržavanja i ustupanja.
I novo dijete mijenja račun
Ustupanje sklopljeno sa svim potomcima gubi učinak i ako se ustupiocu poslije rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim. Prema njima se ustupljena imovina računa kao poklon, s uračunavanjem i mogućim smanjenjem zbog nužnog dijela.
Položaj bračnog partnera
Bračni partner ustupioca može biti obuhvaćen raspodjelom uz svoj pristanak, i tada učestvuje kao i potomci. Ako nije obuhvaćen, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno, a ustupljeni dijelovi se prema njemu smatraju poklonom. Porodica koja partnera zaobiđe ostavlja mu tako otvoren zahtjev koji on može postaviti poslije ustupiočeve smrti.
Za zaštitu partnera postoji i drugi mehanizam: plodouživanje ili doživotna renta mogu se ugovoriti za oba supružnika zajedno. Umre li jedan, pravo u cjelini pripada preživjelom do njegove smrti. Tako roditelji mogu podijeliti imovinu djeci, a sebi osigurati da do kraja života ostanu u svom stanu.
Kada se ustupanje može opozvati
Ustupilac ima pravo tražiti vraćanje ustupljenog ako potomak prema njemu pokaže grubu nezahvalnost. Isto pravo ima kad potomak ne daje izdržavanje koje je ugovorom preuzeo ili ne isplati ustupiočeve dugove kad mu je to ugovorom naloženo; kod drugih tereta sud procjenjuje da li slijedi vraćanje ili samo prinudno izvršenje. Ako potomak ne vrati dobrovoljno, ide se na sud. Potomak koji imovinu vrati može poslije ustupiočeve smrti tražiti svoj nužni dio, a za poklon i doživotno izdržavanje vrijede druga pravila raskida i osporavanja.
Dugovi ustupioca ne nestaju
Potomci među kojima je imovina razdijeljena ne odgovaraju za dugove ustupioca, osim ako je pri ustupanju drugačije određeno. Povjerioci ipak nisu ostavljeni praznih ruku. Ustupanje je za njih besplatno raspolaganje, pa ga mogu pobijati po pravilima obligacionog prava u roku od tri godine ako ustupilac nema iz čega platiti dugove. Ko ustupanjem pokušava skloniti imovinu od povjerilaca, sklapa posao koji sud prema tim povjeriocima može oboriti.
