Šta uraditi ako sumnjate da supružnik skriva, prodaje ili prebacuje imovinu prije podjele

Sumnja, indicija i dokaz

Tri stvari se u ovakvim predmetima stalno miješaju. Sumnja je pretpostavka da se nešto desilo. Indicija je činjenica koja na to upućuje, recimo iznenadna promjena upisa u zemljišnoj knjizi ili veća uplata nepoznatoj osobi. Dokaz je dokument, izvod, ugovor ili nalaz koji se može koristiti u postupku. Sud radi s trećim.

Znakovi rizika po vrsti imovine

Rizik nije isti za svaku vrstu imovine. Novac nestaje najbrže, ali ostavlja trag na računima. Nekretnina se teže prenosi, pa ostaje vremena za reakciju, ali samo dok se novi vlasnik ne upiše. Poslovnu imovinu je najteže pratiti jer se u firmi miješaju oprema, prihodi, ugovori i dugovi.

Šta možete pribaviti sami, a šta pribavlja sud

Dio podataka je javan i do njega se dolazi bez ičije saglasnosti. Dio je zaključan i otvara ga samo sud. Vrijedi znati gdje je granica, jer se najviše vremena gubi na pokušaje da se od banke ili policije dobije ono što oni ne smiju dati.

Ono što ne možete sami, sud može narediti. Ako se isprava nalazi kod organa vlasti, sud će na prijedlog stranke naložiti da je dostavi (član 134. stav 3. Zakona o parničnom postupku, isti broj člana u FBiH i RS). Drugu stranku sud može pozvati da preda ispravu koju drži, a odbijanje ili poricanje da je uopšte ima cijeni kao okolnost u predmetu (član 135). Trećem licu, uključujući banku, sud može naložiti dostavu isprave pod uslovima iz člana 136. Zato se traženje bankovne dokumentacije ne odgađa: ono se traži kroz postupak, a ne od šaltera.

Nekretnina prodata, poklonjena ili opterećena prije podjele

Kod nekretnine se sve svodi na jedan list papira. Zemljišnoknjižni izvadak pokazuje ko je upisan, kada je upis izvršen, po kojem osnovu i šta je na nekretnini zabilježeno. Ako je promjena već provedena, tražite i historijat, jer se iz njega vidi redoslijed poteza.

Pravni položaj se ovdje razlikuje po entitetima. U Federaciji su bračni partneri suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima ako nisu drugačije ugovorili, a ako je u zemljišnu knjigu upisan samo jedan, drugi može tražiti ispravku upisa (član 252. Porodičnog zakona FBiH). U Republici Srpskoj je zajednička imovina, pa jedan supružnik svojim udjelom ne može samostalno raspolagati (član 303. stav 4. Porodičnog zakona RS), a raspolaganje zajedničkom nepokretnošću bez saglasnosti drugog je ništavo, osim kad je sticalac postupao u dobroj vjeri. U tom slučaju supružnik bez čije je saglasnosti nepokretnost otuđena bira hoće li tražiti tržišnu vrijednost ili onu po kojoj je prodata (član 305).

Dobra vjera kupca je, dakle, prelomna tačka. Ko je nekretninu stekao pouzdajući se u zemljišnu knjigu i bez razloga za sumnju, uživa zaštitu, a brisovna tužba protiv takvog sticaoca više ne prolazi (članovi 55. i 56. Zakona o stvarnim pravima FBiH). Upravo zato se uz tužbu traži i zabilježba spora: od trenutka upisa niko se više ne može pozvati na to da nije znao za spor.

Ako je stan pod kreditom, uz zemljišnoknjižno stanje traže se i podaci banke: stanje duga, ko je dužnik, ko sudužnik i da li postoji osiguranje kredita. Prodaja ili prenos stana sam po sebi ne mijenja ništa u kreditnom odnosu.

Novac, računi i gotovina

Novac se premješta najlakše, ali gotovo uvijek ostavlja zapis. Izvode svog i zajedničkog računa tražite odmah, za period koji pokriva mjesece prije i poslije razdvajanja, i označite transakcije koje odstupaju od uobičajenog. Granica koja se najviše spori je ona između troška domaćinstva i transfera koji izgleda kao iznošenje imovine.

Veliko podizanje gotovine samo po sebi nije dokaz prevare. Jeste indicija koju druga strana treba objasniti, a objašnjenje se dokazuje računima, ugovorima ili drugim tragovima. Ako je novac otišao rodbini, prijatelju ili novoosnovanoj firmi, utvrđuje se osnov plaćanja i da li je iza toga stajao stvarni dug ili kupovina.

Kod štednje i novca od prodaje imovine najviše vrijedi pokazati izvor. Ako je stan prodat prije razvoda, a novac zatim nestao s računa, u istu priču se vezuju kupoprodajni ugovor, uplata kupca, bankovni izvod i transakcije koje su uslijedile.

Firma, obrt i poslovna imovina

Kod firme ili obrta rijetko se mijenja samo formalni udio. Vrijednost se smanjuje iznošenjem opreme, prebacivanjem klijenata, isplatama, fiktivnim ugovorima, novim dugovima ili prodajom poslovnih sredstava. Ako je firma osnovana ili je ozbiljno narasla tokom braka, provjeravaju se udjeli, oprema, zalihe, prihodi i obaveze.

Prvi korak je javni registar poslovnih subjekata, gdje se vide osnivači, visina udjela, ovlaštena lica i datumi svih promjena. Dalje idu finansijski izvještaji, fakture, ugovori, poslovni računi, popis opreme, podaci o vozilima i zakup poslovnog prostora. Registar zaloga pokazuje da li je oprema ili udio već opterećen. Kada se traži isplata vrijednosti umjesto fizičke podjele, gotovo se uvijek ide na vještačenje.

Prenos udjela neposredno pred razvod provjerava se kroz četiri podatka: cijenu, datum, vezu kupca s jednim supružnikom i dokaz da je novac stvarno uplaćen. Kad neki od njih nedostaje, posao teško izdrži provjeru u sporu.

Dugovi napravljeni pred razvod

Dug napravljen pred razvod često dolazi s tvrdnjom da je zajednički. Ta tvrdnja se ne prihvata samo zato što dug postoji. Provjerava se datum, namjena novca, ko je potpisao ugovor, gdje je novac završio i da li je poslužio zajedničkim potrebama.

Zakon tu pravi jasnu razliku. Za obaveze preuzete radi tekućih potreba porodice supružnici odgovaraju solidarno, i bračnom stečevinom i posebnom imovinom, dok za obaveze nastale prije braka odgovara samo onaj koji ih je preuzeo, svojom posebnom imovinom i svojim dijelom stečevine (članovi 261. i 262. Porodičnog zakona FBiH). Dug za porodični stan i režije zato se tretira drukčije od duga za privatnu potrošnju ili prenos novca trećoj osobi. Ako povjerilac krene na naplatu, korisno je znati i šta se u izvršnom postupku može plijeniti, a šta je izuzeto, te ko ostaje dužan nakon razvoda.

Privremena mjera i pobijanje: dva alata koja stvarno rade

Alat koji zaustavlja raspolaganje zove se sudska mjera osiguranja, u Republici Srpskoj mjera obezbjeđenja, i uređen je Zakonom o parničnom postupku, ne izvršnim zakonom. Uslovi su dva i moraju biti ispunjena zajedno: da predlagač učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i da postoji opasnost da bi druga strana bez te mjere spriječila ili znatno otežala ostvarenje potraživanja, posebno tako što će imovinu otuđiti, prikriti ili opteretiti (član 269. ZPP-a FBiH i ZPP-a RS). Prijedlog se može podnijeti prije tužbe, tokom parnice i nakon nje. Ako mjera bude određena prije tužbe, sud u istoj odluci određuje rok za podnošenje tužbe, najviše 30 dana (član 280).

Mjera koja se u ovim predmetima najčešće traži je zabrana otuđenja, sakrivanja, opterećenja i raspolaganja imovinom, uz zabilježbu te zabrane u odgovarajućim javnim registrima. Kad je zahtjev usmjeren na konkretnu stvar, recimo na suvlasnički dio stana, osnov je član 272; kod novčanog zahtjeva član 271. Dok zabilježba traje, u registar se ne može upisati nijedna promjena nastala dobrovoljnim raspolaganjem, a raspolaganje protivno zabrani nema učinak prema predlagaču, osim ako se primijene pravila o zaštiti savjesnog sticaoca (član 274).

Mjera nije besplatna ni bezuslovna. Na prijedlog protivnika sud može tražiti jemstvo za štetu koju bi mjera mogla nanijeti, uz mogućnost oslobađanja ako predlagač nije u finansijskoj mogućnosti da ga da. U hitnim slučajevima mjera se izuzetno donosi bez prethodnog saslušanja druge strane, ako predlagač učini vjerovatnim da bi se drugačijim postupanjem izgubila svrha mjere; protivnik tada ima tri dana da ospori razloge, a rok za žalbu na rješenje je osam dana.

Kada je imovina već prenesena, ostaje pobijanje pravnih radnji dužnika iz Zakona o obligacionim odnosima. Rok je kratak i teče od dana kada je radnja preduzeta, a ne od dana saznanja: jedna godina za teretna raspolaganja, tri godine za besplatna i s njima izjednačena (član 285). Kod poklona se uopšte ne dokazuje da je primalac znao za štetu, a kad je treće lice supružnik dužnika ili srodnik do četvrtog stepena po krvi ili po tazbini, zakon pretpostavlja da je znalo (član 281. stav 2). Uspjeh ipak ne briše posao za sve: radnja gubi dejstvo samo prema tužiocu i samo koliko je potrebno za namirenje njegovog potraživanja.

Šta ne treba raditi

Ne ulazi se u tuđi telefon, bankovnu aplikaciju, elektronsku poštu, poslovni sistem ni računar. Neovlašten pristup može biti krivično djelo i otvoriti vam zaseban postupak, a sud prihvatljivost i težinu tako pribavljenog materijala cijeni prema načinu pribavljanja, njegovoj relevantnosti i pravima uključenih osoba, pa ni sami na njega ne računajte kao na siguran dokaz. Ne prijeti se kupcu, rodbini ni poslovnom partneru druge strane i ne objavljuju se optužbe na društvenim mrežama. Sve to kasnije čita se kao pritisak, a ne kao dokaz.

Druga greška je čekanje. Rokovi za pobijanje teku od dana kad je radnja preduzeta, a ne od dana kad ste za nju saznali, pa odgađanje razgovora s advokatom troši upravo ono čega ima najmanje. Ista pravila, uzgred, važe i za imovinu stečenu u vanbračnoj zajednici, pa nema razloga pretpostaviti da se ovo tiče samo vjenčanih parova.

Ako je sumnja slaba, ne pokreće se sukob bez pokrića. Uredi se evidencija i ostavi otvorena. Kad se pojavi jači dokaz, dosje s datumima i dokumentima već postoji.

Kako to izgleda u praksi

Stan je prebačen na roditelja jednog supružnika neposredno prije razvoda. Pribavlja se zemljišnoknjižni izvadak s historijatom i ugovor o prenosu, pa se provjeravaju cijena, datum i stvarna isplata. Prenos bez naknade ima duži rok za pobijanje i lakši dokazni put, jer se kod poklona ne dokazuje znanje primaoca. Ako postoje dokazi o zajedničkom sticanju i o izbjegavanju podjele, razmatra se prijedlog za privremenu mjeru uz tužbu.

Auto je prodat bratu za nisku cijenu. Traže se ugovor, podaci o promjeni u registraciji i dokaz o stvarnoj uplati, a provjerava se i da li je vozilo bilo pod zalogom ili leasingom, jer to mijenja sliku o tome čija je vrijednost uopšte prenesena. Kad je auto kupljen tokom braka, upoređuju se tržišna vrijednost i postignuta cijena. Ako novac od prodaje nije ušao u zajednički obračun, traži se naknada vrijednosti ili uračunavanje u diobu.

Novac je podignut nekoliko dana nakon razdvajanja. Pribavljaju se izvodi i označavaju sporne transakcije. Druga strana ima priliku dokazati da je novac potrošen za zajedničke potrebe. Ako takvih dokaza nema, iznos postaje predmet imovinskog zahtjeva.

Firma je prenijela opremu na novoosnovani subjekt. Provjeravaju se datumi, povezanost osoba, fakture, vrijednost opreme i poslovni tok prije i poslije prenosa. U takvim predmetima poslovna dokumentacija i vještačenje po pravilu vrijede više od svjedoka.

Korisni izvori

Brojevi članova navedeni u tekstu odnose se na propise na snazi u vrijeme pisanja, pa prije podnošenja prijedloga ili tužbe provjerite važeći tekst i praksu suda koji je nadležan za vaš predmet.