Produženi boravak ili ne - kako razmišljati o izboru u prvim školskim godinama

Šta pitati školu prije odluke

• do kojeg vremena boravak radi i šta se dešava ako roditelj kasni;
• koliko djece je u grupi i ko radi s njima;
• da li dijete ima obrok i gdje se hrani;
• da li postoji vrijeme za odmor ili mirnu aktivnost;
• da li se zadaća radi u boravku i kako se provjerava;
• da li se boravak plaća i šta cijena uključuje;
• kako roditelj dobija informaciju ako dijete ne jede, plače ili ima problem s drugom djecom.

Ako škola nema kapacitet ili je boravak pun, roditelj treba pitati da li postoji lista čekanja, druga smjena, organizovani prevoz ili lokalna alternativa. Ne treba čekati septembar ako porodica nema ko preuzeti dijete poslije nastave.

Prednosti i mogući rizici

Kako pratiti prve dvije do tri sedmice

Prva sedmica boravka nije dovoljna za konačnu odluku, ali daje prve znakove. Dijete može biti umorno jer se navikava. Zato roditelj treba pratiti obrazac kroz dvije do tri sedmice, a ne samo jedan težak dan.

• da li dijete jede u boravku ili dolazi kući jako gladno;
• da li je zadaća urađena i da li dijete razumije šta je radilo;
• da li se raspoloženje pogoršava kako dani prolaze;
• da li dijete ima vremena za igru van škole;
• da li se jutarnji otpor pojačava;
• da li dijete spominje buku, gužvu, konflikt ili dosadu kao stalni problem.

Kada je boravak vjerovatno dobro rješenje

Boravak često dobro odgovara djetetu koje voli grupu, ima dovoljno energije, u boravku jede, uspije završiti dio zadaće i kući dolazi umorno, ali ne slomljeno. Dobro rješenje je i kada roditelj zbog posla ne može organizovati sigurno preuzimanje, a boravak ima jasna pravila i dobru komunikaciju.

Roditelj ne treba osjećati krivicu ako je boravak jedina realna opcija. Umjesto krivice, treba graditi ostatak dana tako da dijete poslije boravka ima mir, hranu, kraći razgovor i manje dodatnih obaveza.

Kada treba preispitati odluku

• dijete svaki dan dolazi kući potpuno iscrpljeno i ne oporavlja se do spavanja;
• ne jede u boravku i redovno je jako gladno;
• zadaća je završena, ali dijete ne zna šta je radilo;
• javljaju se česti konflikti ili strah od ostanka u boravku;
• dijete gubi vrijeme za san, igru i porodični ritam;
• učiteljica ili voditelj boravka primjećuje stalno povlačenje, plač ili problem s grupom.

Preispitivanje ne znači odmah ispis. Nekad pomaže kraći ostanak, drugačiji dogovor oko zadaće, dodatna užina, razgovor s voditeljem ili promjena dana u sedmici. Ako ništa ne pomaže, treba tražiti drugo rješenje.

Ako porodica nema drugu opciju

Neke porodice ne biraju između idealnog i lošeg rješenja, nego između boravka i toga da dijete nema ko preuzeti. Tada cilj nije mučiti se krivicom, nego smanjiti opterećenje gdje je moguće: ranije spavanje, manje aktivnosti poslije boravka, jednostavna večera i vikend bez previše nadoknađivanja.

Roditelj može dogovoriti s boravkom da se prati jedna stvar koja najviše brine porodicu: zadaća, obrok, umor ili odnos s djecom. Kad se prati sve odjednom, komunikacija postane nejasna.

Probni period i dogovor s djetetom

Ako škola i porodični raspored dozvoljavaju, produženi boravak se može posmatrati kroz probni period. Dijete ne odlučuje samo da li ide, ali roditelj prati kako se osjeća i šta mu je teško. Umor prvih dana treba odvojiti od trajne iscrpljenosti.

• koliko dugo će se boravak pratiti prije odluke;
• ko će ga preuzimati i u koje vrijeme;
• da smije reći ako je gladno, umorno ili ima problem;
• da odrasli provjeravaju boravak, ali ne mijenjaju plan svaki dan;
• da se zadaća i igra u boravku razlikuju od rada kod kuće.

Pitanja o zadaći u boravku

Kod produženog boravka roditelji najčešće pitaju da li će dijete završiti zadaću. To rješava samo dio odluke. Treba znati ko provjerava da li je dijete razumjelo zadatak, šta se radi ako ne stigne završiti i kako roditelj saznaje šta je ostalo za kuću.

Ako dijete svaki dan donosi završenu, ali nerazumljenu zadaću, boravak ne rješava učenje. Ako ne završava ništa jer je grupa bučna ili prevelika, treba razgovarati o uslovima. Produženi boravak treba pomoći porodičnom ritmu, a ne sakriti problem do kontrolnog zadatka.

Ako se boravak plaća

U nekim školama produženi boravak nosi trošak, u drugima se finansira drugačije ili postoji subvencija. Roditelj treba pitati šta cijena tačno uključuje: obrok, užinu, materijal, zadaću, dodatne aktivnosti ili samo nadzor. Bez toga je teško uporediti boravak s drugim rješenjima.

• mjesečnu cijenu i rok plaćanja;
• da li se plaća puni mjesec ako dijete izostane;
• da li postoji umanjenje za drugo dijete;
• da li obrok ulazi u cijenu;
• da li postoje uslovi za subvenciju ili oslobađanje plaćanja;
• kako se raskida ili mijenja odluka o boravku.

Ako produženi boravak nije opcija

Ako boravak ne odgovara djetetu ili nije dostupan, porodica treba jednako ozbiljno procijeniti alternativu. Baka, komšija, privatno čuvanje ili odlazak kući s drugim djetetom nisu automatski bolji samo zato što su izvan škole. Treba provjeriti sigurnost, zadaću, obrok, put i odgovornost odrasle osobe.

Dijete u prvom razredu ne treba samo nositi odgovornost za prelazak iz škole do kuće, obrok i zadaću ako za to nije zrelo i ako put nije siguran. Organizacija poslije škole je sigurnosna tema, ne samo pitanje udobnosti.

Komunikacija s voditeljem boravka

Roditelji često komuniciraju samo s učiteljicom, a dijete veliki dio dana provodi u boravku. Voditelj boravka može vidjeti drugi dio djetetovog funkcionisanja: umor, glad, zadaću, igru, sukobe i potrebu za odmorom. Zato treba znati ko je kontakt za boravak i kada se razgovara.

• da li dijete jede i pije;
• kako počinje zadaću;
• da li se igra ili se povlači;
• u kojem dijelu dana se najviše umori;
• da li postoji dijete s kojim često ima sukob;
• šta roditelj može prilagoditi kod kuće.

Povezani izvori