Saradnja sa školom: Kako razgovarati s učiteljicom kada zapne s učenjem ili ponašanjem

Kada se javiti učiteljici

• dijete svako jutro plače ili odbija školu;
• zadaća svakodnevno traje predugo ili završava plačem;
• dijete kaže da nema s kim biti na odmoru;
• roditelj primjećuje naglu promjenu apetita, sna ili raspoloženja;
• učiteljica šalje primjedbe, ali roditelj ne razumije šta konkretno treba raditi;
• dijete se žali na određeno dijete, odraslu osobu, toalet ili odmor;
• porodica ima promjenu koja može uticati na dijete: selidba, razvod, bolest, gubitak ili novi član porodice.

Prva poruka treba biti kratka. Dovoljno je napisati da roditelj primjećuje konkretan problem i želi dogovoriti kratak razgovor. Duga poruka napisana u ljutnji često oteža saradnju prije nego što razgovor počne.

Kako pripremiti razgovor

1. Zapisati tri konkretna primjera, s datumom ili situacijom ako je moguće.
2. Odvojiti činjenice od pretpostavki. Činjenica je da dijete plače 20 minuta; pretpostavka je da ga učiteljica ne voli.
3. Zapisati šta roditelj vidi kod kuće i šta je već pokušao.
4. Pripremiti jedno do tri pitanja za učiteljicu.
5. Odrediti šta roditelj želi kao naredni korak: praćenje, promjenu mjesta sjedenja, razgovor sa stručnom službom, jasniju zadaću ili provjeru odnosa s vršnjacima.

Ako roditelj dolazi jako ljut, bolje je sačekati da poruka bude mirna. Dijete ne dobija bolju podršku ako odrasli odmah uđu u sukob. S druge strane, miran ton ne znači da roditelj treba umanjiti ozbiljan problem.

Kako govoriti bez optuživanja, ali jasno

Šta tražiti od učiteljice

• Kako dijete ulazi u učionicu nakon rastanka?
• Da li prati uputu kada je zadatak objašnjen razredu?
• S kim sjedi i s kim se igra na odmoru?
• Da li traži pomoć ili čeka da neko primijeti problem?
• U kojem dijelu dana problem najčešće nastaje?
• Da li se isti problem vidi i kod druge djece ili je posebno izražen kod mog djeteta?
• Šta treba pratiti narednih sedam do deset dana?

Učiteljica ne može uvijek odmah dati potpun odgovor. Nekad je dobar dogovor da prati dijete nekoliko dana i javi konkretna zapažanja. To je bolje od brzog zaključka koji nije zasnovan na posmatranju.

Kada uključiti pedagoga, psihologa ili direktora

Pedagog ili psiholog se uključuje kada problem prevazilazi običan nesporazum ili kada treba stručnije posmatranje. To može biti trajno odbijanje škole, sumnja na vršnjačko nasilje, velike teškoće u pažnji, socijalno povlačenje, nagla promjena ponašanja ili zadaća koja ukazuje na ozbiljan problem u učenju.

Direktor se uključuje kada se dogovor s učiteljicom i stručnom službom ne poštuje, kada postoji pitanje sigurnosti, ozbiljan konflikt ili potreba za formalnim postupkom. Direktoru ne treba ići za svaku sitnicu, ali roditelj ne treba ni odustati ako škola ne reaguje na ponavljajući problem.

Kako zapisati dogovor

Nakon razgovora treba ostati jasan dogovor. Ne mora biti formalni zapisnik za svaku situaciju, ali roditelj može sebi zapisati šta je dogovoreno: ko prati šta, do kada, kada se ponovo čuju i šta se radi ako se problem nastavi.

• šta se prati u školi;
• šta se prati kod kuće;
• koji mali korak se uvodi odmah;
• datum ili period za ponovni razgovor.

Bez vremenskog okvira razgovor lako ostane samo razmjena brige. Period od sedam do deset školskih dana često je dovoljan da se vidi obrazac, osim kada postoji sigurnosni ili zdravstveni problem koji traži bržu reakciju.

Kako zaštititi dijete od sukoba odraslih

Dijete ne treba slušati kako roditelj kod kuće vrijeđa učiteljicu niti treba nositi poruke između odraslih. Ako roditelj ima problem sa školom, taj razgovor se vodi između odraslih. Dijete treba čuti da odrasli rade na rješenju i da ono nije krivo što mu je teško.

Ako dijete zna da roditelj i učiteljica međusobno razgovaraju mirno, lakše traži pomoć. Ako osjeti da svaki školski problem postaje porodični rat, može početi skrivati teškoće da ne bi izazvalo novu svađu.

Ako roditelj ne dobije odgovor

Ponekad roditelj pošalje poruku, a odgovor ne dođe odmah. Škola ima raspored, časove i veliki broj djece, pa nije svako kašnjenje ignorisanje. Ipak, ako se ozbiljan problem ponavlja, roditelj treba imati miran plan nastavka komunikacije.

1. Poslati kratku poruku s konkretnim problemom i molbom za termin.
2. Ako nema odgovora nekoliko radnih dana, ponoviti poruku ili nazvati školu u predviđenom vremenu.
3. Ako je problem hitan ili sigurnosni, kontaktirati stručnu službu ili upravu škole ranije.
4. Nakon razgovora zapisati dogovor i datum kada se provjerava napredak.
5. Ako se dogovor ne provodi, tražiti novi razgovor na višem nivou.

Kada se roditelj ne slaže s procjenom škole

Neslaganje ne mora značiti sukob. Roditelj može misliti da škola pretjeruje, a škola može vidjeti ponašanje koje se kod kuće ne pojavljuje. Prvi korak je tražiti konkretne primjere: kada se problem desio, koliko često, u kojem dijelu dana i šta je škola već pokušala.

Ako roditelj i dalje ne prihvata procjenu, može tražiti mišljenje stručne službe, pedijatra, logopeda ili drugog relevantnog stručnjaka. Dobro je da razgovor ostane usmjeren na to šta djetetu pomaže, ne na to ko je u pravu.

Ako se problem odnosi na vršnjake ili sigurnost

Kada dijete govori o vrijeđanju, guranju, prijetnji, izdvajanju ili strahu od odmora, razgovor sa školom treba biti brži i konkretniji. Roditelj ne treba optuživati bez provjere, ali ne treba ni čekati da se dijete samo izbori.

• šta je dijete tačno reklo, bez dodavanja zaključaka;
• koliko puta se situacija ponovila;
• gdje se dešava: učionica, hodnik, toalet, dvorište ili put kući;
• da li postoje svjedoci ili druga djeca koja se spominju;
• šta roditelj traži od škole da utvrdi;
• kada će škola javiti šta je utvrdila.

Razlika između informisanja i pritiska

Roditelj treba informisati školu o važnim stvarima: zdravstvenom stanju, porodičnoj promjeni, razvojnom nalazu, promjeni raspoloženja ili problemu koji se ponavlja. To nije miješanje u nastavu. Pritisak nastaje kada roditelj traži posebna pravila bez osnove ili pokušava voditi učionicu umjesto učiteljice.

Dobra saradnja čuva dvije stvari: roditelj ne odustaje od djetetove potrebe, a škola zadržava profesionalni prostor da organizuje razred. Kad se te dvije granice poštuju, problem se rješava brže.

Pisani trag bez pretvaranja svake sitnice u prijavu

Ne treba od svakog razgovora praviti formalni zapisnik. Ipak, kod problema koji se ponavlja dobro je imati kratku bilješku: datum razgovora, šta je rečeno, šta je dogovoreno i kada se provjerava. To pomaže da se isti razgovor ne vodi pet puta od početka.

Pisani trag je posebno važan kod zadaće koja stalno traje predugo, jutarnjeg odbijanja škole, vršnjačkog problema, zdravstvenog stanja ili potrebe za prilagođavanjem. Bilješka treba biti mirna i konkretna, bez uvreda i pretpostavki.

Povezani izvori