Bračna stečevina pa ostavina u BiH: šta pripada supružniku, šta ulazi u ostavinu

FBiH, RS i Brčko: koji zakoni uređuju šta

Za ovu temu se uvijek čitaju dva propisa. Šta je bračna stečevina, a šta posebna imovina, određuje porodični zakon entiteta ili distrikta. Ko nasljeđuje i kako teče ostavinski postupak, uređuju zakoni o nasljeđivanju; u Republici Srpskoj sam postupak vodi se po Zakonu o vanparničnom postupku.

U Republici Srpskoj se od 1. septembra 2023. primjenjuje novi Porodični zakon ("Službeni glasnik RS" 17/23). Brojevi članova iz starijih tekstova i obrazaca na internetu zato više ne odgovaraju važećem zakonu.

Stečevina, posebna imovina i ostavina: gdje ide granica

Bračna stečevina je sve što su supružnici stekli radom dok je trajala bračna zajednica, zajedno s prihodima iz te imovine. Pretpostavka je da su u njoj suvlasnici u jednakim dijelovima. Čije ime stoji u kupoprodajnom ugovoru ili u zemljišnim knjigama za tu granicu nije presudno; presudno je iz čega je imovina plaćena i kada. Kao rad se pritom ne cijeni samo plata nego i vođenje domaćinstva i briga o djeci.

Posebna imovina je ono s čim je supružnik ušao u brak i ono što je tokom braka stekao mimo rada, prije svega nasljeđem. Kod poklona treće osobe entiteti se razilaze, kako pokazuje tabela iznad: u FBiH i Brčkom poklon dat tokom braka ulazi u stečevinu ako nije bio namijenjen samo jednom supružniku, a u Republici Srpskoj je posebna imovina primaoca.

Ostavina je sve što je podobno za nasljeđivanje, dakle i imovina i dugovi pokojnika. Čine je pokojnikova polovina stečevine i njegova posebna imovina. Prije nego se išta podijeli, sud ili notar kao povjerenik suda mora raščistiti šta od prijavljene imovine uopšte jeste bilo pokojnikovo, a šta već pripada preživjelom supružniku.

Šta ne ulazi u ostavinu ni kad je bilo pokojnikovo

Osim supružnikove polovine stečevine, zakon prije svake podjele izdvaja još nekoliko stvari. One se u rješenju o nasljeđivanju uopšte ne pojavljuju, pa ih vrijedi znati prije nego se ostavina uopšte počne računati.

• Predmeti domaćinstva koji služe svakodnevnim potrebama, poput namještaja, pokućstva i posteljine, pripadaju nadživjelom supružniku i potomcima koji su s pokojnikom živjeli u istom domaćinstvu. Ne ulaze u ostavinu i ne uračunavaju se u nasljedni dio, osim ako su znatnije vrijednosti. U FBiH je to član 36. Zakona o nasljeđivanju, u Brčkom član 40, a u Republici Srpskoj član 2. stav 3, koji uz supružnika i potomke obuhvata i roditelje iz istog domaćinstva.
• Suma životnog osiguranja s imenovanim korisnikom isplaćuje se korisniku direktno i ne ulazi u ostavinu, ni kada su za korisnike određeni nasljednici (Zakon o obligacionim odnosima, član 960). Kao dio ostavine raspravlja se samo polisa u kojoj korisnik nije određen.
• Penzija se ne nasljeđuje. Porodična penzija je posebno pravo iz penzijskog osiguranja i ostvaruje se zahtjevom fondu PIO/MIO, nezavisno od ostavinskog postupka. U ostavinu ulaze samo iznosi penzije dospjeli do dana smrti koji nisu isplaćeni; fond ih isplaćuje na osnovu pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju.
• Imovina obuhvaćena valjanim ugovorom o doživotnom izdržavanju pripada davaocu izdržavanja i ne ulazi u ostavinu primaoca; u FBiH to izričito kaže član 146. stav 6. Zakona o nasljeđivanju.
• Potomci koji su radom i zaradom privređivali s pokojnikom mogu tražiti da im se izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu uvećanju imovine. I taj dio ostaje van ostavine (FBiH čl. 35, RS čl. 37, Brčko čl. 39).

Nekretnina upisana samo na pokojnika: put do supružnikove polovine

Najčešći spor izgleda ovako: stan je kupljen u braku, plaćan iz dvije plate ili kreditom koji se vraćao iz zajedničkih prihoda, a u zemljišnoj knjizi piše samo pokojnikovo ime. Upis je jak dokaz, ali ne zatvara pitanje. Za stečevinu je odlučujuće porijeklo novca, pa i takva nekretnina u ostavinu ulazi samo pokojnikovom polovinom, ako supružnik svoje pravo istakne i dokaže.

Prvi potez je u samom ostavinskom postupku. Na raspravi supružnik izjavi da polovina nekretnine nije ostavina nego njegov udio iz stečevine, i priloži dokaze. Ako se svi nasljednici s tim saglase, spora o činjenicama nema: sud ili notar udio izdvoji, u ostavinu uđe samo ostatak, a rješenje o nasljeđivanju postane osnov da se supružnik upiše u zemljišnu knjigu.

Ako neko od nasljednika ospori, nastao je spor o sastavu ostavine. Sud tada prekida ostavinski postupak i na parnicu upućuje stranku čije pravo smatra manje vjerovatnim, s rokom do 30 dana za podnošenje tužbe. U FBiH su to članovi 241. i 242. Zakona o nasljeđivanju, u Republici Srpskoj članovi 129. i 130. Zakona o vanparničnom postupku, u Brčkom članovi 245. i 246. Zakona o nasljeđivanju. Za imovinu koja nije sporna sud može donijeti djelimično rješenje, pa se ostavina ne blokira cijela.

U parnici supružnik tuži nasljednike i dokazuje iz čega je nekretnina plaćena; presuda o utvrđenju suvlasništva je osnov za upis u zemljišnu knjigu. Sam zahtjev za utvrđenje udjela u stečevini ne zastarijeva, a supružnika koji u ostavinskom postupku nije ni učestvovao pravosnažno rješenje ne veže, pa utvrđenje može tražiti i naknadno. Novčani zahtjevi izvedeni iz stečevine ipak zastarijevaju po opštem roku: pet godina u FBiH, deset u Republici Srpskoj. Čekanje nosi i praktičan rizik: proda li se nekretnina kupcu koji se savjesno pouzdao u zemljišnu knjigu, umjesto stvari ostaje samo novčano potraživanje.

Obrnuto vrijedi kad je pokojnik nekretninu dokazivo platio iz posebne imovine, recimo iz nasljedstva ili ju je dobio na poklon. Ona ulazi u ostavinu cijela, a na preživjelom supružniku je da dokaže eventualna zajednička ulaganja koja bi mu otvorila pravo na naknadu.

Kredit i dugovi: šta pada na supružnika, a šta na ostavinu

Kod dugova se razdvajaju dvije linije odgovornosti. Za obaveze koje je bilo koji supružnik preuzeo za tekuće potrebe porodice, od režija do kredita za zajednički stan, supružnici odgovaraju solidarno, i stečevinom i posebnom imovinom. To izričito propisuju sva tri porodična zakona (FBiH čl. 262, RS čl. 329, Brčko čl. 239). Takav dug povjerilac može u cijelosti naplatiti od preživjelog supružnika i ne čekajući ostavinu; ako preživjeli plati i dio koji je otpadao na pokojnika, taj dio može tražiti iz ostavine.

Lični dugovi pokojnika, oni od prije braka ili koji nisu služili zajednici, padaju na ostavinu. Nasljednici za njih odgovaraju samo do vrijednosti onoga što su naslijedili, a ta granica se ne procjenjuje napamet nego prema dokumentima: stanju duga na dan smrti, ugovorima i vrijednosti imovine.

Kad je nekretnina pod kreditom, prije bilo kakvog dogovora o raspodjeli treba znati ko je po ugovoru dužnik, sudužnik ili jemac, koliki je ostatak duga na dan smrti i postoji li osiguranje kredita koje taj ostatak pokriva. Od banke se traži potvrda o stanju duga; hipoteka ostaje na nekretnini dok se dug ne zatvori, bez obzira ko je naslijedi. Glavnica otplaćena tokom braka iz zajedničkih prihoda ulazi u račun stečevine.

Posebna imovina pokojnika: uneseno u brak, naslijeđeno, poklonjeno

Stan kupljen prije braka, naslijeđena kuća i ušteđevina donesena u brak ulaze u ostavinu u cijelosti. Preživjeli supružnik na njima nema udio iz stečevine; nasljeđuje ih ravnopravno s ostalim nasljednicima prvog reda.

Granica se pomjera kad se posebna i zajednička imovina izmiješaju. Tipične situacije su tri: stan kupljen neposredno prije braka čije su rate zatim otplaćivane iz zajedničkih prihoda, naslijeđeni novac uložen kao učešće u zajedničku kupovinu i veća adaptacija naslijeđene kuće plaćena iz zajedničke kase. U svakoj od njih preživjeli supružnik može tražiti srazmjeran udio ili novčanu naknadu, ali samo u obimu koji dokaže brojkama.

Za poklone primljene tokom braka prvo se gleda entitet. U Republici Srpskoj poklon je posebna imovina primaoca i u ostavinu ulazi cio. U FBiH i Brčkom poklon treće osobe ulazi u stečevinu, osim ako je iz namjene ili okolnosti jasno da je bio samo za jednog supružnika; preživjeli supružnik tamo i na poklonjenoj imovini može tražiti polovinu.

Ulaganja preživjelog supružnika u imovinu pokojnika

Kad je preživjeli supružnik ulagao u imovinu koja je bila isključivo pokojnikova, na primjer platio centralno grijanje, stolariju i kupatilo u kući koju je pokojnik naslijedio, može tražiti novčanu naknadu za uvećanje vrijednosti, a kod krupnih ulaganja i utvrđenje suvlasničkog udjela. Porodični zakon RS takvo potraživanje izričito predviđa; u FBiH i Brčkom isti zahtjev ide preko opštih pravila stvarnog i obligacionog prava.

Visina se ne mjeri po zbiru računa nego po tome koliko su radovi stvarno podigli vrijednost, pa je vještačenje građevinske ili ekonomske struke gotovo redovno. Sitno tekuće održavanje ne otvara zahtjev. Na osnovu nalaza sud ili notar odmjerava hoće li supružniku priznati udio ili naknadu iz ostavine prije podjele nasljednih dijelova.

Ovo je novčani zahtjev, pa zastarijeva: pet godina u FBiH, deset u Republici Srpskoj. Ističe se odmah u ostavinskom postupku, a ako ga nasljednici ospore, rješava se u parnici, isto kao spor o stečevini.

Vanbračni partner: polovina stečevine da, nasljeđivanje zavisi od entiteta

Kod vanbračne zajednice se dva pitanja moraju razdvojiti, jer im odgovori nisu isti. Prvo: ima li partner pravo na dio imovine stečene u zajednici? Ima, u sva tri režima, ako zajednica ispunjava zakonske uslove: u FBiH najmanje tri godine ili kraće ako je rođeno zajedničko dijete, u Republici Srpskoj dvije godine, u Brčkom tri godine ako partneri nemaju djece. Imovina stečena radom u takvoj zajednici dijeli se po pravilima o bračnoj stečevini, pa partner svoju polovinu izdvaja iz ostavine isto kao supružnik.

Drugo pitanje je nasljeđivanje pokojnikove polovine, i tu se režimi razilaze do kraja. U FBiH i Brčko distriktu vanbračni partner je zakonski nasljednik izjednačen s bračnim (član 9. oba zakona o nasljeđivanju), pod uslovom da je zajednica trajala do smrti. U Republici Srpskoj vanbračni partner nije zakonski nasljednik i zakon ga ne navodi ni u jednom nasljednom redu. Partner u RS zato dobija svoju polovinu stečevine, ali pokojnikovu polovinu nasljeđuju njegova djeca, roditelji ili drugi zakonski nasljednici.

Ko u Republici Srpskoj želi obezbijediti vanbračnog partnera, mora to urediti za života: testamentom, u granicama koje dopuštaju nužni dijelovi, ili ugovorom o doživotnom izdržavanju.

Dokazi koji odlučuju

Cijeli dvokorak stoji ili pada na dokazima o porijeklu novca. Dosje je najbolje složiti po imovini prije prve rasprave, jer isti papiri služe i za sporazum i za eventualnu parnicu; kako se stečevina dokazuje obrađujemo posebno. U praksi presuđuju:

• Kupoprodajni ugovori, predugovori i potvrde o isplati cijene za nekretnine i vozila.
• Ugovor o kreditu, plan otplate, potvrda banke o uplatama i o stanju duga na dan smrti, polisa osiguranja kredita.
• Bankovni izvodi i uplatnice, posebno sa zajedničkog računa ili s naznačenom svrhom plaćanja.
• Računi, predračuni i ugovori za adaptacije, uz fotografije prije i poslije radova.
• Zemljišnoknjižni izvadak s teretima, po potrebi i istorijat upisa.
• Rješenja o nasljeđivanju, ugovori o poklonu i testament, ako postoje.
• Raniji sporazumi o podjeli imovine, pisane izjave i svjedoci koji mogu potvrditi ko je šta plaćao.
• Procjene vještaka o tržišnoj vrijednosti i o uvećanju vrijednosti kroz ulaganja.

Primjer s brojevima: stan od 200.000 KM

Pretpostavke primjera: stan od 200.000 KM kupljen je u braku iz zajedničkih sredstava, testamenta nema, nema ni izuzetaka poput poklona ili nasljedstva. Supružniku se prvo izdvaja polovina kao stečevina, u ostavinu ulazi 100.000 KM, a ko nasljeđuje kad nema testamenta određuju nasljedni redovi: prije svih djeca i supružnik, na jednake dijelove.

Četvrti red često iznenadi. Bez djece supružnik ne uzima automatski sve: u sva tri režima tada prelazi u drugi nasljedni red i ostavinu dijeli s pokojnikovim roditeljima, njemu polovina, njima druga polovina. Umjesto ranije umrlog roditelja nasljeđuju njegova djeca, dakle braća i sestre pokojnika. Cijelu ostavinu supružnik uzima tek ako iz drugog reda nema nikoga.

Koraci prije i tokom ostavinske rasprave

Do rasprave obično prođe nekoliko sedmica i to vrijeme vrijedi iskoristiti za slaganje dosjea iz prethodne sekcije. Pokojnikovim novcem se dotad ne raspolaže: šta porodica smije, a šta ne smije s računom i karticama pokojnika prije rješenja, posebno je pitanje.

Ostavinski postupak pokreće sud na osnovu smrtovnice, a u praksi ga često vodi notar kao povjerenik suda. Na prvoj raspravi supružnik treba izričito istaći dva zahtjeva: da se iz prijavljene imovine izdvoji njegov udio iz bračne stečevine i, gdje za to ima osnova, da mu se izdvoje predmeti domaćinstva. Supružnik koji je na raspravi šutio vezan je pravosnažnim rješenjem, pa se propust teško popravlja.

Dalje zavisi od ostalih nasljednika. Saglasnost svih znači da se udio izdvaja odmah, bez parnice. Osporavanje znači prekid postupka i parnicu po pravilima opisanim gore, uz mogućnost djelimičnog rješenja za nesporni dio.

Sporazum umjesto spora: izdvajanje i podjela bez parnice

Nasljednici i supružnik mogu cijeli dvokorak zatvoriti dogovorom. Ako svi priznaju da je, na primjer, polovina stana stečevina, sud nema šta prekidati: udio se izdvoji, konstatuje u zapisnik i uđe u rješenje o nasljeđivanju, koje je onda osnov za upis u zemljišne knjige.

Dogovor može ići i korak dalje, na raspodjelu same ostavine: ko preuzima stan, ko isplatu, ko auto. Da bi izdržao kasnije osporavanje, sporazum mora precizno opisati imovinu i vrijednosti, po mogućnosti uz procjenu, i obuhvatiti sve nasljednike; potpisi se ovjeravaju, a forma za nekretnine provjerava kod notara. Dogovor je brži i jeftiniji od parnice, ali ne obavezuje nikoga ko u njemu nije učestvovao.

Tri situacije iz prakse

Stan kupljen u braku, upisan na pokojnika. Preživjeli supružnik prilaže ugovor o kreditu, izvode i uplatnice iz kojih se vidi da su rate išle iz zajedničkih primanja. Ako djeca ne ospore, polovina se izdvaja odmah; ako ospore, o suvlasništvu odlučuje parnica, a u ostavini se do presude raspravlja samo nesporni dio.

Kuća od prije braka, adaptirana u braku. U adaptaciju je dokazivo uloženo 40.000 KM iz zajedničkih sredstava, a vještak potvrdi da je vrijednost kuće za toliko porasla. Supružnik nema polovinu kuće, ali ima novčano potraživanje prema ostavini u visini uvećanja, ili srazmjeran udio ako sud tako odmjeri.

Naslijeđenih 50.000 KM uloženo u zajednički stan od 150.000 KM. Trećina stana pokrivena nasljedstvom ostaje pokojnikova posebna imovina i ulazi u ostavinu cijela. Preostale dvije trećine su stečevina: polovina od njih izdvaja se supružniku, a pokojnikova polovina ide u ostavinu. Supružnik tako unaprijed zadržava trećinu stana, a o dvije trećine se raspravlja u ostavini.

Korisni izvori