Kad dogovora nema - odluku donosi sud
Kad posredovanje ili mirenje ne daju sporazum o djetetu, odluku donosi sud. To je sporni razvod: postupak u kojem se više ne provjerava samo da li brak treba prestati, nego se izvode dokazi o tome kako dijete stvarno živi i šta je za njega održivo nakon razvoda.
U takvom postupku centar za socijalni rad ima važnu ulogu, ali nije jedini izvor na kojem sud zasniva odluku. Kad roditelji osporavaju činjenično stanje ili stručnu procjenu, postupak se često širi na dodatne dokaze, uključujući vještačenje.
Uloga centra za socijalni rad
Sud koji rješava bračni spor obavještava nadležni centar za socijalni rad (u FBiH) ili organ starateljstva (u RS) o postupku. Centar provodi stručnu procjenu: razgovara s roditeljima, po potrebi s djetetom, prikuplja podatke o životnim uslovima i priprema mišljenje i prijedlog za sud.
Prijedlog centra za socijalni rad nije obavezujući za sud, ali ima značajnu težinu. Ako jedan roditelj smatra da procjena centra ne odgovara stvarnom stanju, može predlagati dodatne dokaze, uključujući saslušanje svjedoka, medicinsku dokumentaciju i vještačenje dječijeg psihologa, psihijatra ili drugog odgovarajućeg stručnjaka. Takvo vještačenje ne određuje se uvijek po automatizmu. Nezadovoljni roditelj ga često mora sam predložiti, a u praksi mora računati i na predujam troškova ako sud prijedlog prihvati.
Šta sud gleda pri odlučivanju
Odluka o djetetu se ne donosi po jednom kriteriju. Sud slaže sliku iz više izvora: dosadašnje brige o djetetu, odnosa s oba roditelja, stručne procjene centra, eventualnog vještačenja i svih okolnosti koje pokazuju gdje će dijete imati više stabilnosti.
- Stabilnost i kontinuitet - gdje je dijete do sada živjelo, ko se primarno brinuo o djetetu.
- Odnos djeteta s oba roditelja - kvalitet veze, prisutnost i angažovanost svakog roditelja.
- Sposobnost roditelja da sarađuje - sud cijeni spremnost svakog roditelja da podrži odnos djeteta s drugim roditeljem.
- Svakodnevne potrebe djeteta - školovanje, zdravlje, socijalni kontakti.
- Stambeni uslovi i materijalne mogućnosti - važan faktor, ali ne jedini i ne presudan sam po sebi.
- Mišljenje djeteta - ako je dijete dovoljno zrelo da izrazi svoje mišljenje.
Najveća zabluda
Odluka o djetetu ne zavisi od toga ko ima veći prihod ili veći stan. Sud gleda cjelinu - stabilnost, odnos s djetetom, svakodnevnu brigu i sposobnost roditelja da postupa u interesu djeteta.
Kako se uzima mišljenje djeteta
Mišljenje djeteta uzima se na način prilagođen dobi i zrelosti. To nije ispitivanje u sudnici niti policijski razgovor. Stručne službe - obično psiholog ili socijalni radnik pri centru za socijalni rad - razgovaraju s djetetom u zaštićenom okruženju, bez prisustva roditelja.
Mišljenje djeteta sud uzima u obzir, ali ga ne tretira kao jedini odlučujući faktor. Dijete koje kaže da želi živjeti s jednim roditeljem ne znači automatski da će sud tako i odlučiti - sud procjenjuje širi kontekst i moguće razloge iza djetetovog izbora.
Kako postupak obično teče
- Posredovanje ili mirenje ne uspijeva i jedan roditelj podnosi tužbu za razvod nadležnom sudu.
- Sud zakazuje pripremno ročište i otvara pitanja koja se tiču djeteta, čak i kada roditelji spor vode prvenstveno oko razvoda.
- U postupak se uključuje centar za socijalni rad ili organ starateljstva, koji daje stručnu procjenu i prijedlog.
- Roditelji iznose svoje prijedloge, prilažu dokumentaciju i predlažu dokaze.
- Ako je činjenično stanje ozbiljno sporno, sud može odrediti dodatnu stručnu procjenu ili vještačenje.
- Po potrebi se privremeno uređuje s kim dijete boravi i kako se održavaju kontakti dok spor traje.
- Na kraju sud presudom uređuje život djeteta nakon razvoda, bez obzira na to što dogovora roditelja nije bilo.