Viđanje je pravo djeteta, a ne ustupak roditelju
Sva tri porodična zakona u BiH kontakt s roditeljem s kojim dijete ne živi opisuju kao pravo djeteta: član 124. stav 2. Porodičnog zakona FBiH, član 86. stav 1. Porodičnog zakona RS i član 107. stav 2. Porodičnog zakona Brčko distrikta. Viđanje po tim odredbama nije protivusluga za uredno plaćeno izdržavanje ni kazna za roditelja koji kasni s uplatama.
Roditelj pritom nije puki posjetilac. Zakon u RS ide najdalje i kaže dvije stvari izričito: roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ima pravo i dužnost da s djetetom održava lične odnose (član 99. stav 5.), a roditelj s kojim dijete živi dužan je te kontakte omogućiti i podsticati (član 86. stav 6.). Zakoni FBiH i Brčko distrikta takvu odredbu nemaju, pa se roditelj koji je onemogućen oslanja isključivo na ono što piše u odluci.
Zato u razvodu kad postoje maloljetna djeca propada najčešća formulacija iz sporazuma. Rečenica da će se viđanje uređivati dogovorom drži dok roditelji razgovaraju. Onog dana kad prestanu, dijete nema nijedan termin na koji može računati, a nema se ni šta izvršavati. Osnovni raspored od kojeg se odstupa kad zatreba radi i dok se roditelji slažu i kad se posvađaju.
Ko određuje raspored: sporazum roditelja, sud ili organ starateljstva
Polazna tačka je u sva tri propisa ista, a to je sporazum roditelja. Sporazum sam po sebi ipak nije odluka. Mora ga prihvatiti onaj ko po zakonu odlučuje, i to nakon provjere je li u najboljem interesu djeteta. Sud u FBiH sporazum unosi u presudu (član 145. stav 2. i član 307. PZ FBiH), sud u RS u izreku svoje odluke (član 87. stav 2. PZ RS), a u Brčko distriktu ga uvažava organ starateljstva (član 128. stav 2. PZ BD).
Tek kad sporazuma nema, razlike između FBiH, RS i Brčkog postaju vidljive. U FBiH sud viđanje određuje u istoj odluci kojom utvrđuje i s kojim roditeljem dijete živi, a tabela ispod pokazuje ko odlučuje gdje i šta vrijedi dok postupak još traje.
| Nadležnost | Ko određuje viđanje kad nema sporazuma | Šta vrijedi dok postupak traje |
|---|---|---|
| FBiH | Sud, u istoj odluci kojom određuje s kojim roditeljem dijete živi (čl. 142. st. 2. i čl. 145. st. 1.). Prije odluke traži mišljenje i prijedlog organa starateljstva (čl. 305. st. 1.). | U postupku posredovanja o kontaktima odlučuje organ starateljstva. Ta odluka važi do pravomoćnosti presude o razvodu, a žalba je ne odlaže (čl. 50. st. 2. do 4.). |
| Republika Srpska | Sud, presudom u parničnom postupku po tužbi roditelja ili samog djeteta (čl. 86. st. 2. i čl. 103. i 104.). Prije odluke mora zatražiti nalaz i stručno mišljenje organa starateljstva s prijedlogom (čl. 105.). | Organ starateljstva rješenjem tokom postupka mirenja (čl. 74.), a sud i po službenoj dužnosti privremenom mjerom u bračnom sporu (čl. 75.). Žalba u oba slučaja ne zadržava izvršenje. |
| Brčko distrikt | Organ starateljstva (čl. 128. st. 1.). Sud ulazi samo kad se traži zabrana približavanja djetetu i uznemiravanja (čl. 128. st. 5.). | Odvojenog privremenog režima nema: o kontaktima od prvog dana odlučuje isti organ koji donosi i konačnu odluku. |
Za roditelja to znači da zahtjev u FBiH i RS ide sudu, a u Brčkom organu starateljstva. Onaj ko nema dogovor s drugim roditeljem u RS ne mora čekati razvod: spor za uređenje održavanja ličnih odnosa pokreće se posebnom tužbom, a podnijeti je mogu i roditelji i samo dijete (čl. 103. i 104. PZ RS).
Isto pitanje postavlja se i za širu porodicu. Pravo djeteta na kontakt s babom i djedom, koje zakoni FBiH i Brčko distrikta zovu nenom i djedom, stoji u članu 124. stav 2. PZ FBiH i članu 107. stav 2. PZ BD. U RS je krug širi i obuhvata sve srodnike i lica s kojima dijete veže posebna bliskost (čl. 86. st. 3. PZ RS).
Odlučuje opet neko drugi u svakoj nadležnosti: u FBiH sud u vanparničnom postupku, na prijedlog nene i djeda ili samog djeteta, koji tu može odlučiti i o kontaktima braće i sestara koji ne žive kod istog roditelja (čl. 148.), u RS sud rješenjem u vanparničnom postupku (čl. 86. st. 5.), a u Brčkom organ starateljstva (čl. 131. PZ BD). Član 148. stav 5. PZ FBiH te odluke izričito naziva izvršnim ispravama.
Dobar raspored viđanja mora biti precizan i izvediv
Odluka se kasnije izvršava doslovno, pa raspored mora unaprijed odgovoriti na pitanja koja se inače rješavaju usmeno: kada roditelj preuzima dijete, gdje, kada ga vraća, ko ga vozi, šta se dešava ako dijete oboli, kako se dijele praznici i koliko dijete ljeti ostaje kod drugog roditelja.
| Dio rasporeda | Šta treba urediti | Zašto je važno |
|---|---|---|
| Redovni vikendi | Tačan početak i kraj, mjesto preuzimanja i vraćanja. | Bez toga se spori i o kašnjenju i o tome dokle traje vikend. |
| Dan u sedmici | Dan, vrijeme i školske obaveze tog dana. | Održava odnos između vikenda, a dijete ne gubi rutinu. |
| Praznici | Naizmjenični model ili tačni datumi za Bajram, Božić i Novu godinu. | Bez toga se isti spor ponavlja svake godine. |
| Raspusti | Broj dana ili sedmica, rok za najavu, prevoz i dokumenti za put. | Godišnji odmor i putovanja planiraju se mjesecima unaprijed. |
| Posredni kontakt | Dan, okvirno vrijeme i kanal, telefon ili video-poziv. | U RS je i to dio ličnih odnosa po članu 86. stav 8. |
Preciznost ipak ima granicu, jer takmičenje, bolest ili školska obaveza pomjeraju termin i to je normalno. Zamjenski termin zato ostaje izuzetak koji se potvrđuje pisano, pogotovo kad roditelji već imaju spor iza sebe: poruka s datumom i konkretnim prijedlogom kasnije vrijedi mnogo više od onoga čega se ko sjeća.
Modeli rasporeda koji se često koriste
Nijedan propis u BiH ne piše koliko vikenda pripada kojem roditelju. Član 145. stav 1. PZ FBiH obavezuje sud samo da odredi način održavanja kontakata, a jedino mjerilo je najbolji interes djeteta. Svaki drugi vikend uz jedan kraći kontakt tokom sedmice i poseban režim praznika i raspusta zato je uobičajena praksa, ne pravilo.
Uzrast pomjera model: kod male djece kontakti su kraći i češći, kod starije duži, uz aktivnosti koje se ne mogu preskočiti. Udaljenost ga pomjera jače, pa kad roditelji žive daleko, raspored obično ima manje termina, ali dužih, tipično dio raspusta i produžene vikende, uz redovnu video-komunikaciju između njih. I samo dijete ima riječ: njegovo mišljenje sud i organ starateljstva uzimaju u obzir prema uzrastu i zrelosti (čl. 149. PZ FBiH, čl. 88. PZ RS, čl. 108. PZ BD).
Predaja i preuzimanje djeteta
Mjesto predaje ulazi u odluku isto kao i vrijeme. To može biti dom jednog roditelja, škola, vrtić ili neutralna lokacija, a kad roditelji ne mogu razgovarati bez svađe, predaja preko treće osobe skida s djeteta najveći dio tereta. Sigurnosni rizik mijenja pristup: tada se traži sudska odluka i stručna procjena, a ne usmeni dogovor.
Raspored treba reći i šta se računa kao kašnjenje. Nisu potrebne kazne, nego jedna rečenica o tome nakon koliko vremena se kontakt smatra propuštenim i kako se dogovara zamjena. Ako roditelj redovno kasni, ne vraća dijete na vrijeme ili se ne pojavi, to se bilježi po datumima, a ne kroz opšte tvrdnje o neodgovornosti.
Kada dijete ne želi ići kod drugog roditelja
Otpor djeteta nije dokaz da je jedan roditelj kriv, ali nije ni sitnica koja sama prođe. Uzrok može biti strah od konkretne situacije, loše iskustvo s ranijeg viđanja, pritisak jednog ili oba roditelja, uzrast u kojem je svako odvajanje teško, ili stvaran sigurnosni problem. Roditelj kod kojeg dijete živi ima tu najmanje prostora: samostalno ukidanje kontakata bez stručne ili sudske provjere je kršenje odluke, osim kad je dijete u neposrednoj opasnosti.
Zabilježite kada se otpor javlja, šta dijete kaže i kako drugi roditelj reaguje. Sud i organ starateljstva u postupku ionako sarađuju: sud u RS prije odluke mora zatražiti nalaz i stručno mišljenje s prijedlogom (čl. 105. PZ RS), a sud u FBiH mišljenje i prijedlog organa starateljstva (čl. 305. st. 1. PZ FBiH). Iz toga obično izađe razgovor s djetetom, prilagođen raspored ili nadzor kontakata, a rijetko ocjena o tome ko je od roditelja kriv.
Drugi grad, smjene, inostranstvo i škola
Raspored koji roditelj ne može izvršiti ne pomaže nikome. Ako radi u smjenama ili živi u drugom gradu ili inostranstvu, sud odstupa od uobičajenog vikend-modela. U odluku tada ulaze prevoz, ko snosi troškove puta, školski kalendar, dokumenti za prelazak granice i rok u kojem se drugi roditelj obavještava o dolasku.
Kod roditelja u inostranstvu težište prelazi na raspuste i posredan kontakt. Član 86. stav 8. Porodičnog zakona RS izričito kaže da lični odnosi obuhvataju i neposredne i posredne kontakte, pa video-poziv po zakonu ulazi u lične odnose jednako kao i susret uživo. Uz to idu saglasnosti za putovanje. Prije puta provjerite pasoš, saglasnosti, rokove i način predaje djeteta, jer se ta pitanja najčešće otvore dan-dva prije polaska, kad je za rješavanje kasno.
Nadzirano ili ograničeno viđanje
Ograničenje i zabrana kontakata dopušteni su iz jednog jedinog razloga. Član 145. stav 3. PZ FBiH i član 128. stav 3. PZ BD vezuju ih za zaštitu interesa djeteta, a član 86. stav 7. PZ RS traži da to bude u najboljem interesu djeteta. Loš odnos roditelja u taj opis ne ulazi.
Sam izraz nadzirano viđanje u porodičnim zakonima ne postoji. Oni daju dvije ovlasti: da se odredi način održavanja ličnih odnosa i da se taj kontakt ograniči ili zabrani (čl. 145. PZ FBiH, čl. 86. PZ RS, čl. 128. PZ BD). Nadzor je oblik koji taj način dobije kad postoji nasilje, zanemarivanje, zloupotreba, izražen strah djeteta ili potreba da se prekinut odnos obnavlja postepeno. Praktična posljedica: ne traži se po nazivu, nego kroz konkretan prijedlog kako kontakt treba izgledati, ko ga prati i gdje se odvija.
Jedini propis u BiH koji nadzor izričito uređuje je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji BiH (Sl. novine FBiH, broj 19/25). Po njegovom članu 55, učinilac nasilja kojem je izrečena zaštitna mjera kontakt s djetetom ostvaruje posredstvom i pod nadzorom organa starateljstva, i to samo ako organ starateljstva ocijeni da je takav kontakt u najboljem interesu djeteta, o čemu donosi posebno rješenje. Taj zakon je članom 84. stavio van snage raniji Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (Sl. novine FBiH, br. 20/13 i 75/21), pa se uputstva i obrasci pisani po starom propisu više ne mogu koristiti.
Postoji i oštrija mjera. Kad to zahtijeva interes djeteta, sud u vanparničnom postupku zabranjuje roditelju da se neovlašteno približava djetetu i uznemirava ga. Prijedlog mogu podnijeti roditelj, dijete ili organ starateljstva, a rješenje sud dostavlja organu starateljstva i policiji, koja je dužna intervenisati i pružiti asistenciju (čl. 145. st. 5. PZ FBiH, čl. 128. st. 5. PZ BD).
Ograničenje nije trajno stanje. Sud u FBiH po tužbi roditelja ili organa starateljstva odlučuje o njegovom prestanku kad je to u interesu djeteta (čl. 145. st. 4.), a u Brčkom istu odluku donosi organ starateljstva (čl. 128. st. 4.). Roditelj koji traži nadzor mora objasniti zašto običan kontakt nije siguran i priložiti dokaze. Roditelj koji nadzor osporava mora pokazati šta se u međuvremenu stvarno promijenilo.
Šta ako se odluka o viđanju ne poštuje
Prvo pitanje je da li odluka uopšte može u izvršenje. U FBiH može, i to po posebnim pravilima: član 369. Porodičnog zakona FBiH za izvršenje radi održavanja ličnih odnosa upućuje na članove 364 do 368. istog zakona. Prijedlog podnosi roditelj, a organ starateljstva ga može podnijeti ako se roditelj tome ne protivi (čl. 364.). Odluke o kontaktima s nenom i djedom, s braćom i sestrama i s drugim osobama član 148. stav 5. naziva izvršnim ispravama.
Član 366. sudu daje izbor između oduzimanja djeteta i novčane, odnosno zatvorske kazne protiv onoga ko odbija predati dijete ili ga skriva, uz mogućnost da odredi drugo sredstvo ako prvo ne uspije. Kad predaja odlukom nije bila naložena, sud je nalaže u rješenju o izvršenju, s rokom od 24 sata (čl. 362. st. 2.), a žalba na to rješenje ne zaustavlja postupak (čl. 359.). Porodični zakoni RS i Brčko distrikta nemaju posebna pravila za izvršenje odluke o viđanju, pa se ono vodi po Zakonu o izvršnom postupku, na koji Porodični zakon Brčko distrikta i upućuje (čl. 245. st. 2.).
Sve to pada bez evidencije. Kad se raspored ne poštuje, za svaki termin zapišite datum, dogovoreno vrijeme, šta se stvarno desilo i kako ste obavijestili drugog roditelja. Poruke, e-mailovi, potvrda škole ili osoba koja je bila prisutna predaji vrijede kad se vežu za konkretan događaj.
Sudu ne treba dosje o svakoj neprijatnoj poruci, nego obrazac: ponavljano otkazivanje, sistematsko kašnjenje, sprečavanje kontakta, vraćanje djeteta mimo dogovora ili pritisak na dijete. Kad obrazac postoji, bira se put. Za sigurnosni problem traži se hitna mjera, za neuredno postupanje izmjena režima ili izvršenje. Izmjenu odluke o ličnim odnosima u RS roditelji i druga bliska lica mogu tražiti iz opravdanih razloga (čl. 87. st. 4. PZ RS), a u FBiH se nova odluka o staranju donosi kad to zahtijevaju promijenjene okolnosti (čl. 143. PZ FBiH).
Komunikacija roditelja oko kontakata
Dok odnos funkcioniše, promjene se dogovaraju telefonom. Kad prestane, pisani trag je jedino što kasnije postoji: poruka ili e-mail s datumom, konkretnim prijedlogom i potvrdom druge strane. Takva poruka dokazuje šta je dogovoreno, a djetetu skida stalnu neizvjesnost.
Držite se djeteta. Krivica za razvod, uvrede i duge emotivne poruke u postupku ne pomažu nikome, a u spisu ostaju. Ako svaki kontakt roditelja završi sukobom, rješenje je precizniji režim predaje ili uključivanje stručne službe.
Praznici, raspusti, putovanja i aktivnosti traže posebna pravila
Sporovi se rijetko vode oko običnog utorka. Vode se oko dana koji dolaze jednom godišnje: Bajram, Božić, Nova godina, rođendani, školski raspusti i porodične proslave. Ako ti termini nisu podijeljeni unaprijed, svaki praznik postaje novo pregovaranje. Sporazum ili odluka zato treba imati naizmjenični model ili tačne datume, uz rok do kojeg roditelji potvrđuju plan.
Ljetni raspust traži još nekoliko brojeva: koliko dana dijete provodi kod drugog roditelja, u kojim mjesecima okvirno, do kada se javlja tačan termin i šta se radi kad se termin poklopi sa školskom, zdravstvenom ili sportskom obavezom. Kod putovanja, naročito ako dijete putuje u inostranstvo, unaprijed se rješavaju dokumenti, saglasnost drugog roditelja, destinacija, trajanje i način javljanja tokom puta. Svako pojedinačno putovanje ne mora biti u odluci, ali pravilo o obavještavanju i o tome šta se radi kad se roditelji ne slože mora.
Uzrast i ovdje mijenja račun: malo dijete teško provodi više sedmica van svakodnevnog okruženja, starije to podnese lakše, ali školski kalendar i redovni treninzi ostaju bez obzira na godine.
Troškovi kontakata kada roditelji ne žive blizu
Kad roditelji žive u različitim gradovima ili državama, u sporazum ili odluku ide ko plaća prevoz, ko dolazi po dijete, gdje se dijete predaje i da li se trošak dijeli. Prepušten dogovoru od puta do puta, putni trošak brzo postane zaseban spor. To je odvojeno pitanje od iznosa izdržavanja, koji se mjeri potrebama djeteta i mogućnostima roditelja.
Skup put nije razlog da se kontakt ugasi ako je odnos siguran i djetetu važan. Ni roditelj koji živi daleko ne može tražiti raspored koji dijete stalno umara i lomi mu školu. Odluka koja se u praksi ne može provesti vrijedi koliko i nikakva, jer se za nekoliko mjeseci vraća u isti spor.
Korisni propisi i izvori
- Porodični zakon FBiH
Tekst zakona koji sud u FBiH primjenjuje: pravo djeteta na kontakte je u članu 124, način njihovog određivanja u članu 145, a pravila izvršenja u članovima 361 do 369. Zakon ih zove osobnim odnosima, pa po tom izrazu i pretražujte.
- Porodični zakon Republike Srpske
Važeći tekst zakona iz "Sl. glasnika RS" br. 17/23, s kasnijim izmjenama, koji se primjenjuje od 1. septembra 2023. i zamijenio je stari zakon iz 2002. Lični odnosi s djetetom uređeni su članovima 86 i 87.
- Porodični zakon Brčko distrikta BiH
Verzija zakona za Brčko distrikt, gdje o viđanju odlučuje organ starateljstva, a ne sud. Odredbe su u članovima 128 i 131.
- Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u FBiH
Ovdje provjeravate kako se kontakt s djetetom ostvaruje kad je roditelju izrečena zaštitna mjera zbog nasilja i ko o tome odlučuje. Zakon vrijedi od 2025. i zamijenio je raniji propis iz 2013.
- Portal pravosuđa BiH - sudovi i kontakti