Odluka nije formula - ali postoje jasni kriteriji
Sud ne odlučuje s kojim roditeljem dijete živi po jednoj formuli. U praksi se najviše gleda ko je do razvoda stvarno nosio svakodnevnu brigu o djetetu, koliko je postojeće okruženje stabilno i da li bi promjena donijela više koristi nego potresa.
To znači da pol, veći stan ili veća plata sami po sebi ne rješavaju predmet. Ali praksa s vrlo malom djecom nije neutralna u praznom prostoru: kod djece predškolskog uzrasta sudovi češće ostavljaju dijete uz roditelja koji je do tada bio glavni nosilac njege, a to je u praksi često majka, osim ako postoje ozbiljni razlozi protiv toga.
Koje okolnosti sud procjenjuje
Stabilnost i kontinuitet
Sud uzima u obzir gdje je dijete do sada živjelo, ko se primarno brinuo o svakodnevnim potrebama i koliko bi promjena okruženja poremetila rutinu. Kod manje djece ovaj kriterij nosi posebno veliku težinu jer su dnevna briga, ritam i vezanost za glavnog njegovatelja obično presudniji od formalnih izjava roditelja.
Odnos djeteta s oba roditelja
Kvalitet i intenzitet odnosa s oba roditelja su važni. Ko se više angažovao u svakodnevnom životu djeteta, ko poznaje djetetove navike, školske obaveze, prijatelje i potrebe.
Sposobnost roditelja da sarađuje
Sud posebno gleda može li svaki roditelj održati odnos djeteta s drugim roditeljem bez opstrukcije. Roditelj koji stalno blokira kontakte, okreće dijete protiv drugog roditelja ili stvara lojalnosni sukob sebi time ne pomaže u postupku.
Materijalni uslovi
Stambeni prostor, prihodi i materijalna sigurnost jesu faktor, ali ne presudni. Dijete ne ide automatski roditelju s većim prihodom. Sud gleda da li su materijalni uslovi dovoljni za dostojanstven život djeteta, ne koji roditelj ima više.
Drugi relevantni faktori
Zdravstveno stanje roditelja, blizina škole, socijalna mreža, prisustvo drugih članova porodice, eventualno nasilje u porodici - sve to može uticati na odluku.
Zašto "starateljstvo" često nije pravi izraz
U svakodnevnom govoru često se kaže da jedan roditelj „dobije starateljstvo". U porodičnim sporovima taj izraz nije najprecizniji. Ovdje se zapravo radi o tome kome se dijete povjerava na svakodnevnu brigu i kako se uređuje roditeljsko staranje nakon razvoda.
Razlika je važna: nakon razvoda, oba roditelja zadržavaju roditeljski status. Dijete se povjerava jednom roditelju na svakodnevnu brigu, ali drugi roditelj ne gubi pravo na lične odnose i učešće u životu djeteta.
Zajedničko staranje - moguće, ali nije pravilo
Zajedničko staranje nije standardno rješenje koje sud nameće roditeljima koji su u oštrom sukobu. Ono je realnije kada postoji visok stepen saradnje, blizina mjesta stanovanja i jasan sporazum o svakodnevnoj organizaciji života djeteta. U spornom postupku, bez stvarne saradnje i saglasnosti roditelja, sud takav model u praksi faktički ne određuje.