Privremena mjera postoji da dijete ne čeka mjesecima bez režima
Porodični postupak s djecom zna trajati duže nego što roditelji očekuju. Dijete u međuvremenu mora negdje spavati, ići u istu školu, viđati oba roditelja i imati od čega živjeti. Za taj međuprostor postoji privremena mjera: rješenje kojim sud jedno ili više tih pitanja uređuje odmah, dok se presuda čeka.
Privremene mjere uređuje Zakon o parničnom postupku, u glavi o mjerama osiguranja (u Republici Srpskoj se zovu mjere obezbjeđenja), članovi 268 do 282. Ne uređuje ih Zakon o izvršnom postupku, iako se to često čuje. Porodični zakoni uz to imaju vlastite odredbe o privremenim mjerama i one imaju prednost, a pravila iz parničnog postupka popunjavaju ostatak.
Zabuna oko izvršnog postupka ipak nije bezrazložna. Rješenje o mjeri ima učinak rješenja o izvršenju, pa ga sud po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog provođenja (čl. 279 ZPP).
Privremena mjera nije presuda. Ne razvodi brak i ne rješava trajno pitanje staranja, nego drži situaciju pod kontrolom dok postupak s maloljetnom djecom traje. Prestaje kad sud donese drugu odluku ili kad se okolnosti bitno promijene.
Hitnost se dokazuje konkretnim događajima i posljedicama po dijete
Zakon traži dvije stvari istovremeno (čl. 269 st. 1 ZPP): da predlagač učini vjerovatnim postojanje prava koje štiti i da postoji opasnost da bi bez mjere druga strana spriječila ili znatno otežala ostvarenje tog prava. Vjerovatno je niži prag od dokazanog. Sud u ovoj fazi ne utvrđuje ko je u pravu, nego procjenjuje šta ne smije čekati.
Kod djece zakon ide korak dalje. Privremenu mjeru radi izdržavanja sud može odrediti i po službenoj dužnosti, bez ičijeg prijedloga (PZ FBiH čl. 249 i 276, PZ RS čl. 296, PZ BD čl. 226 i 251). Porodični zakon FBiH ide i dalje od toga: čim se mjera osiguranja izdržavanja određuje u korist maloljetnog djeteta, smatra se da opasnost za važne interese predlagača postoji (čl. 375 st. 3).
To ne znači da je svaki loš odnos hitan slučaj. Roditelj mora pokazati događaj i posljedicu po dijete, a ne stanje u braku. Najčešći povodi izgledaju ovako, sa mjerom koja im odgovara i dokazom koji ih drži.
| Situacija | Šta se može tražiti | Dokaz koji pomaže |
|---|---|---|
| Dijete nema stabilno mjesto boravka | privremeno određivanje kod kojeg roditelja boravi | adresa, škola, dosadašnja rutina, poruke |
| Kontakt s drugim roditeljem je blokiran | privremeni raspored viđanja | datumi, propušteni termini, prepiska |
| Nema novca za osnovne potrebe djeteta | privremeno izdržavanje | računi, troškovi, primanja roditelja |
| Rizik od odvođenja djeteta | zabrana odvođenja ili uređenje putovanja | poruke, raniji pokušaji, kupljene karte |
| Sigurnosni rizik | ograničen ili nadziran kontakt | prijave, nalazi, svjedoci, ranije izrečene mjere |
Veza s djetetom mora se vidjeti u svakom navodu. Traži li se mjera zbog neplaćanja, uz prijedlog idu troškovi i izvodi; traži li se ograničenje kontakta, treba pokazati zašto običan kontakt nije siguran.
Šta sud može privremeno urediti
Privremena mjera može urediti kod kojeg roditelja dijete boravi dok postupak traje, kada i kako viđa drugog roditelja, ko privremeno plaća izdržavanje i kako se dijete predaje i preuzima. Opseg ipak nije svuda isti, jer porodični zakoni ne pokrivaju iste teme.
Ono što porodični zakon izričito predviđa traži se po tom članu i sud po tom osnovu može postupiti i bez prijedloga. Ostalo ide po opštim pravilima o mjerama osiguranja iz parničnog postupka, gdje se uslovi dokazuju od nule.
| Nadležnost | Šta porodični zakon izričito predviđa | Gdje se traži ostalo |
|---|---|---|
| Federacija BiH | izdržavanje i smještaj maloljetne djece u bračnim sporovima i sporovima o očinstvu (čl. 276), izdržavanje u parnicama o izdržavanju (čl. 249 i 373) | raspored viđanja po čl. 273 ZPP, kao mjera radi održavanja postojećeg stanja |
| Republika Srpska | vršenje roditeljskog prava i lični odnosi djeteta s roditeljem s kojim ne živi (čl. 75), izdržavanje (čl. 296), zaštita i smještaj djeteta u sporovima o očinstvu (čl. 161) | u postupku mirenja viđanje rješenjem uređuje organ starateljstva (čl. 74) |
| Brčko distrikt | izdržavanje i smještaj maloljetne djece u bračnim sporovima (čl. 251), izdržavanje u parnicama o izdržavanju (čl. 226) | raspored viđanja po opštim pravilima o mjerama osiguranja iz parničnog postupka Distrikta |
Prijedlog mora biti kratak, jasan i tačno određen
Sadržaj prijedloga je propisan: potraživanje čije se osiguranje traži, mjera koja se traži, sredstva i predmet mjere, činjenice na kojima zahtjev počiva i dokazi, koji se prilažu odmah ako ih predlagač ima (čl. 276 st. 3 ZPP). Prijedlog se podnosi pismeno, a kad parnica već teče, može se iznijeti i usmeno na ročištu.
Odlučuje prvostepeni sud koji postupa po tužbenom zahtjevu (čl. 268 ZPP). Prijedlog se može podnijeti prije tužbe, u toku postupka i nakon njega, sve dok izvršenje nije provedeno.
Rok u kojem sud mora odlučiti zakon ne propisuje. Propisani su samo rokovi oko te odluke. Druga strana ima osam dana za pismeni odgovor na prijedlog (čl. 277 st. 2 ZPP); u Republici Srpskoj je taj rok tri dana kad privremenu mjeru propisuje poseban zakon, a otpada u hitnim slučajevima i kad sud mjeru određuje po službenoj dužnosti (čl. 278a ZPP RS). Porodični zakon FBiH sudu nalaže da u predmetima koji se tiču djeteta naročito pazi na hitnost (čl. 268 st. 3).
Kad ni to čekanje nije prihvatljivo, postoji kraći put. Sud smije odrediti privremenu mjeru bez prethodnog obavještavanja i saslušanja druge strane, ako predlagač učini vjerovatnim da je mjera osnovana i hitna i da bi se drugačijim postupanjem izgubila njena svrha (čl. 278 ZPP). Rješenje se dostavlja odmah, druga strana ga obrazloženim odgovorom može osporiti u roku od tri dana, a sud tada mora zakazati ročište u naredna tri dana.
Prijedlog koji sud može brzo pročitati ima četiri dijela.
| Dio prijedloga | Šta treba sadržavati | Greška koju treba izbjeći |
|---|---|---|
| Šta se traži | Konkretna mjera: boravište, raspored viđanja, iznos izdržavanja, zabrana odvođenja. | Tražiti opštu zaštitu bez konkretne obaveze. |
| Zašto je hitno | Događaj i posljedica po dijete, s datumima. | Opisivati loš odnos roditelja. |
Dokazi hitnosti
Šta je dobar dokaz zavisi od toga šta se traži. Kod izdržavanja najviše vrijede troškovi djeteta složeni po kategorijama, izvodi iz kojih se vidi da uplata nema i podaci o primanjima drugog roditelja. Kod kontakata su najjači propušteni termini s datumima i prepiska iz koje se vidi ko je šta predlagao. Kod sigurnosnog rizika idu prijave, medicinski nalazi, imena svjedoka i ranije izrečene mjere.
U ovoj fazi se traži vjerovatnost, a ne izvjesnost, pa dokazi ne moraju biti potpuni. Moraju biti takvi da ih neko treći može provjeriti.
Kad ih je malo, prijedlog se ipak podnosi, uz jasno razdvajanje onoga što roditelj zna od onoga što pretpostavlja. Sud može tražiti dopunu ili mišljenje centra za socijalni rad. U Federaciji i organ starateljstva može podnijeti prijedlog za mjeru osiguranja izdržavanja, u slučajevima u kojima je ovlašten tražiti i izvršenje (PZ FBiH čl. 376 st. 3).
Privremeno izdržavanje
Kad je riječ o maloljetnom djetetu, ovo je mjera koju sud smije odrediti i sam, bez ičijeg prijedloga (PZ FBiH čl. 249 st. 1 i 376 st. 1, PZ RS čl. 296 st. 1, PZ BD čl. 226 st. 1). Razlog je jednostavan: dijete ne može čekati presudu da bi jelo i išlo u školu.
Iznos se ne računa kao konačna alimentacija. Privremenom mjerom se nalaže izdržavanje u visini koja je neophodna za osnovne životne potrebe djeteta (PZ FBiH čl. 377 st. 1), pa konačna presuda kasnije može odrediti i više i manje. U prijedlogu se navode potrebe djeteta, dosadašnje uplate ili njihov izostanak i ono što je poznato o primanjima drugog roditelja.
U Federaciji postoji i put mimo suda. Ako roditelj po pravomoćnoj odluci ili nagodbi ne plaća duže od tri mjeseca, organ starateljstva je dužan poduzeti mjere osiguranja sredstava za privremeno izdržavanje sve dok obveznik ne počne ponovo izvršavati obavezu (PZ FBiH čl. 372).
U Republici Srpskoj od 6. jula 2026. postoji i privremeno izdržavanje iz javnog fonda, po posebnom zakonu. Uslov su izvršna isprava i već pokrenuto izvršenje, pa taj fond ne zamjenjuje sudsku privremenu mjeru nego dolazi poslije nje.
Privremeni režim kontakata
Porodični zakon RS izričito dozvoljava sudu da u bračnom sporu, po službenoj dužnosti, privremeno uredi vršenje roditeljskog prava i lične odnose djeteta s roditeljem s kojim ne živi, ako o tome nema saglasnosti roditelja (čl. 75). U Federaciji i Brčkom porodični zakon privremene mjere veže za izdržavanje i smještaj djece, pa se raspored viđanja traži po opštim pravilima o mjerama osiguranja, kao mjera radi održavanja postojećeg stanja (čl. 273 ZPP). Traži se isto, samo po različitim članovima.
U RS roditelj ima i raniju tačku oslonca. Dok traje postupak mirenja, održavanje ličnih odnosa djeteta i roditelja s kojim ne živi rješenjem uređuje organ starateljstva, na zahtjev jednog roditelja, i to rješenje važi dok sud ne odluči o istom pitanju (PZ RS čl. 74).
Prijedlog treba sadržavati dane, sate, mjesto predaje i način komunikacije. Bez toga se rješenje kasnije ne može izvršiti. Ako postoji rizik za dijete, traži se ograničen ili nadziran kontakt; ako rizika nema, privremeni raspored ne bi trebalo koristiti da se odnos s drugim roditeljem suzi ispod onoga što je djetetu potrebno.
Zabrana odvođenja ili hitna zaštita
Putna isprava i preseljenje idu drugim putem od viđanja. U Republici Srpskoj su izdavanje putnih isprava djetetu i promjena njegovog prebivališta pitanja koja bitno utiču na život djeteta: ako roditelji nisu saglasni, rješenje donosi organ starateljstva, a žalba ne odlaže izvršenje (PZ RS čl. 102). U Federaciji roditelj koji se ne slaže s postupkom drugog roditelja obraća se sudu, koji o prigovoru odlučuje u vanparničnom postupku (PZ FBiH čl. 142 st. 4). Po istoj logici se odlučuje i o školi, ljekaru i pasošu djeteta.
Porodični zakon FBiH ima i mjeru koja se rijetko traži. Sud u vanparničnom postupku, na prijedlog roditelja, djeteta ili organa starateljstva, može roditelju koji ne živi s djetetom zabraniti da mu se neovlašteno približava i da ga uznemirava. Rješenje se dostavlja organu starateljstva i nadležnoj policijskoj upravi, koja je dužna intervenirati i pružiti asistenciju (čl. 145 st. 5).
Kad je u pitanju nasilje, put uopšte nije parnica. Zaštita ide po zakonima o zaštiti od nasilja u porodici: u Federaciji po zakonu iz 2025. koji pokriva i nasilje prema ženama, u RS po zakonu iz 2012. s izmjenama do 2019, u Brčkom po zakonu iz 2018. Razlike su krupne i tiču se toga ko mjeru izriče i koliko ona traje.
| Nadležnost | Hitna mjera zaštite | Zaštitna mjera |
|---|---|---|
| Federacija BiH | naređuje je policija pisanom naredbom, o zahtjevu odlučuje u roku od šest sati, a mjera vrijedi odmah i najduže 48 sati (čl. 24) | izriče općinski sud prema prebivalištu ili boravištu žrtve, u roku od 24 sata kod udaljenja iz stana, zabrane približavanja i zabrane komunikacije; traju od jednog mjeseca do tri godine (čl. 27 do 29, 35 i 39) |
| Republika Srpska | izriče je sudija prekršajnog odjeljenja osnovnog suda, najkasnije u roku od 24 časa od prijedloga, i traje najduže 30 dana (čl. 13 i 14) |
Šta ako se privremena mjera ne poštuje
Za provođenje privremene mjere ne treba nova tužba. Zakon rješenju daje učinak rješenja o izvršenju, a sud ga po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom izvršnom sudu i, gdje treba, javnim registrima (čl. 279 ZPP).
Mjera obavezuje stranke i lica koja su s njima u vezi od trenutka kad prime obavijest o njenom izdavanju. Zato se kršenje bilježi odmah: datum, šta je bilo određeno, šta se stvarno desilo, koji dokaz o tome postoji i kako je to pogodilo dijete.
Dalje zavisi od toga šta je prekršeno. Kod izdržavanja se pokreće izvršenje, a izvodi računa su glavni dokaz. Kod viđanja se traži postupanje suda ili uključivanje centra za socijalni rad. Ako drugi roditelj ne poštuje mjeru, odgovor nije kršenje drugog dijela iste mjere, jer time roditelj šteti i djetetu i vlastitoj poziciji.
Ista evidencija koristi kasnije kod izvršenja, kod prijedloga za izmjenu mjere i u konačnoj presudi. Opširnost joj ne pomaže; dovoljno je da se iz nje vidi šta je propušteno i kada.
Odnos privremene mjere i konačne presude
Privremeni režim nije nacrt presude, ali sud koji na kraju odlučuje bez sporazuma roditelja vidi kako je taj period prošao. Nekoliko mjeseci urednog viđanja i redovnih uplata jak je argument da takav raspored djetetu odgovara. Isto tako, niz propuštenih termina govori sam za sebe.
Ako režim ne funkcioniše, to se kaže sudu i predloži promjena, uz razlog. Roditelj koji se odluke drži i probleme dokumentuje ulazi u završnicu postupka s boljom pozicijom od onoga koji je mjeru zanemario, čak i kad je smatra nepravednom.
Privremena mjera ne treba biti šira nego što je potrebno
Što prijedlog obuhvati više, to sud duže odlučuje, pa se prvo bira jedan problem. Kod neplaćanja izdržavanja to je privremeni iznos, kod neizvjesnog viđanja raspored, a kod sigurnosti djeteta ograničenje kontakta ili zabrana odvođenja.
Isto pravilo vrijedi i za vrijeme. Sud u rješenju određuje koliko mjera traje (PZ FBiH čl. 378 st. 1), a mjera ostaje na snazi do naredne odluke suda o njoj (čl. 281 ZPP).
Kad je mjera određena prije nego što je tužba podnesena, sud u istom rješenju određuje rok za podnošenje tužbe, i taj rok po zakonu ne može biti duži od 30 dana (čl. 280 ZPP). Dokaz da je postupak pokrenut predaje se sudu.
Rok od 30 dana ne trpi propust
Ako predlagač u ostavljenom roku ne dostavi dokaz da je podnio tužbu, sud rješenjem stavlja mjeru van snage, ukida provedene radnje i obustavlja postupak (čl. 285 st. 1 ZPP). Sve se vraća na stanje prije mjere, a novi prijedlog kreće ispočetka.
Kada se nakon privremene mjere traži izmjena ili dopuna
Privremene mjere se pokažu neizvodivim češće nego što roditelji očekuju. Smjenski rad, bolest djeteta, preseljenje ili novi sigurnosni rizik razlozi su za prijedlog za izmjenu, a ne za samovoljnu promjenu režima.
Sud mjeru stavlja van snage i kad se okolnosti zbog kojih je određena promijene tako da više nije potrebna (čl. 285 st. 2 ZPP). U RS mjera i inače važi samo do druge odluke suda zbog bitno promijenjenih okolnosti ili do pravosnažnog kraja postupka (PZ RS čl. 75 st. 4).
Žalba postoji, ali mjeru ne zaustavlja. Rok je osam dana od dostavljanja rješenja, drugostepeni sud odlučuje u roku od 15 dana od prijema spisa, a izvršenje za to vrijeme teče (čl. 282 ZPP). Porodični zakoni to ponavljaju za mjere koje se tiču djece: žalba ne zadržava izvršenje rješenja (PZ FBiH čl. 276 st. 3, PZ RS čl. 75 st. 3 i čl. 161 st. 2, PZ BD čl. 251 st. 3).
Kod mjere donesene bez saslušanja druge strane žalba nije ni dopuštena (čl. 282 st. 6 ZPP). Takva se mjera osporava obrazloženim odgovorom u roku od tri dana i na ročištu koje sud mora zakazati u naredna tri dana, a žalba postaje moguća tek protiv rješenja koje sud donese poslije tog ročišta. Bez tog odgovora nema ni ročišta, pa ni rješenja na koje bi se žalba mogla izjaviti.
Kad se mijenja samo iznos, put je isti kao kod redovne alimentacije: pokaže se šta se promijenilo i traži nova odluka o iznosu.
Korisni propisi i izvori
- Zakon o parničnom postupku FBiH (mjere osiguranja)
Glava o mjerama osiguranja, članovi 268 do 285: uslovi za mjeru, šta prijedlog mora sadržavati, rok za podnošenje tužbe i pravila o žalbi.
- Zakon o parničnom postupku RS (mjere obezbjeđenja)
Ista materija za Republiku Srpsku, uz član 278a koji uređuje privremene mjere propisane posebnim zakonima, među njima i porodičnim.
- Porodični zakon FBiH
Odredbe o staranju o djetetu i izdržavanju, privremene mjere u bračnim sporovima (čl. 276) i mjere osiguranja radi izdržavanja (čl. 373 do 379).
- Porodični zakon Republike Srpske
Zakon iz 2023. s kasnijim izmjenama: privremene mjere suda u bračnom sporu (čl. 75), uređenje viđanja u postupku mirenja (čl. 74) i privremene mjere radi izdržavanja (čl. 296).
- Porodični zakon Brčko distrikta BiH