Prvo se čita odluka, pa tek onda plan preseljenja
Selidba postaje pravno pitanje onog trenutka kad promijeni školu djeteta, udaljenost od drugog roditelja ili raspored viđanja. Zato se prvo otvara presuda, rješenje, sporazum ili privremena mjera kojom je uređeno s kim dijete živi i kako se održavaju lični odnosi s drugim roditeljem.
Iz tog dokumenta se čitaju tri stvari: da li je izričito određeno mjesto života djeteta, da li je roditelju s kojim dijete ne živi povjerena neka dužnost poput staranja o školovanju, i kako je opisan raspored viđanja. Ako odluka o preseljenju ćuti, važi ono što piše u porodičnom zakonu koji se primjenjuje tamo gdje dijete ima prebivalište. Tu se pravila razilaze.
Šta zapisati prije prvog razgovora
Prije nego što se selidba spomene drugom roditelju, na papir idu nova adresa, razlog odlaska, udaljenost od sadašnjeg mjesta, škola ili vrtić u koji dijete prelazi, trošak puta i prijedlog novog rasporeda viđanja. Bez tih podataka razgovor završi kao sukob mišljenja.
Ko po zakonu odlučuje o promjeni prebivališta djeteta
Republika Srpska ima najizričitije pravilo. Po članu 102 Porodičnog zakona RS, u primjeni od 1. septembra 2023, promjena prebivališta djeteta i izdavanje putnih isprava spadaju u pitanja koja bitno utiču na život djeteta, a o njima roditelji odlučuju sporazumno. Isto važi i kad jedan roditelj samostalno vrši roditeljsko pravo, jer član 99 stav 5 drugom ostavlja pravo i dužnost da o tim pitanjima odlučuje s njim.
Federacija BiH i Brčko distrikt takvu listu nemaju. Roditeljsko staranje ostvaruje roditelj s kojim dijete živi, ali je dužan drugog roditelja prethodno i blagovremeno obavijestiti o promjeni prebivališta ili boravišta koja utiče na njegove dužnosti. To je član 142 stav 8 Porodičnog zakona FBiH i član 125 stav 5 Porodičnog zakona Brčko distrikta, uz razliku da se u Brčkom ista obavijest šalje i organu starateljstva.
| Gdje se pitanje rješava | Šta zakon traži prije promjene prebivališta djeteta | Ko odlučuje ako dogovora nema |
|---|---|---|
| Republika Srpska | sporazumnu odluku oba roditelja, po članu 102 | organ starateljstva rješenjem, na zahtjev jednog roditelja; žalba ne odlaže izvršenje |
| Federacija BiH | prethodnu i blagovremenu obavijest drugom roditelju, po članu 142 stav 8 | sud u vanparničnom postupku, po prigovoru roditelja koji se ne slaže |
| Brčko distrikt | obavijest i drugom roditelju i organu starateljstva, po članu 125 stav 5 | organ starateljstva, koji rješava i spor o ostvarivanju roditeljskog staranja |
Obavijest nije saglasnost, ali njen izostanak drugi roditelj istakne prvo. U RS i Brčkom sporno pitanje rješenjem rješava organ starateljstva, u Federaciji sud. Za trajnu promjenu onoga što piše u presudi put je svuda isti: nova odluka zbog promijenjenih okolnosti.
Preseljenje unutar grada, u drugi grad i u inostranstvo nisu ista situacija
Obaveza je ista bez obzira na kilometražu, ali ono što roditelj mora unaprijed riješiti raste s udaljenošću. Selidba unutar istog mjesta rijetko dira školu, ljekara i predaju djeteta. Prelazak u drugi grad, kanton ili entitet mijenja put do škole, cijenu prevoza i mogućnost da drugi roditelj vidi dijete radnim danom. Odlazak u inostranstvo je zasebna kategorija jer se uz porodično pravo otvaraju i pasoš, boravak i škola u drugoj državi, zdravstveno osiguranje i pitanje kako se odluka bh. suda tamo izvršava.
| Dokle se seli | Šta se mijenja za dijete | Šta treba riješiti prije selidbe |
|---|---|---|
| Ista općina, druga adresa | adresa, ponekad put do škole | prijava nove adrese u roku od 15 dana i obavijest drugom roditelju ako se mijenja predaja djeteta |
| Drugi grad ili kanton | škola, prevoz, radni dani, raspusti | saglasnost ili obavijest prema pravilima entiteta, pa dogovor o rasporedu viđanja i trošku puta |
| Drugi entitet ili Brčko distrikt | škola, zdravstvena zaštita, nadležni organi | po kojem se zakonu dalje postupa i kako se izvršava postojeća odluka o viđanju |
| Inostranstvo | status boravka, škola, zdravstveno osiguranje, kontakt na daljinu | saglasnost drugog roditelja ili sudsko pokriće, odjava prebivališta i uređen režim kontakata |
Ništa u tabeli ne znači da je preseljenje zabranjeno. Znači da s udaljenošću raste teret dokazivanja, jer se ne mjeri razlog odrasle osobe nego posljedica po dijete.
Saglasnost drugog roditelja i kada se traži nova odluka
Saglasnost data u poruci drži dok se roditelji slažu. Čim nastane spor, treba nešto što se može pokazati školi, organu starateljstva ili sudu, pa se pisano fiksira šta je tačno dogovoreno: nova adresa, datum selidbe, škola, režim kontakata i ko snosi trošak puta.
Ako saglasnosti nema, dijete se ne odvodi pa se poslije objašnjava. Traži se izmjena postojeće odluke zbog promijenjenih okolnosti, a kad se ne može čekati kraj postupka, privremena mjera. U bračnom sporu sud u RS može i po službenoj dužnosti privremeno urediti vršenje roditeljskog prava i lične odnose djeteta s roditeljem kod kojeg ne živi (član 75 Porodičnog zakona RS), dok u Federaciji sud po službenoj dužnosti određuje privremene mjere za izdržavanje i smještaj maloljetne djece (član 276 Porodičnog zakona FBiH).
Samovoljno preseljenje može okrenuti postupak protiv roditelja
Roditelj koji odvede dijete mimo odluke ili bez propisane saglasnosti u kasnijem postupku ne brani samo selidbu nego i način na koji ju je izveo. Ako preseljenje otežava ili prekida kontakt s drugim roditeljem, to ulazi u ocjenu roditeljskog postupanja. Kod odlaska u inostranstvo posljedica može biti i zahtjev za povratak djeteta po Haškoj konvenciji.
Šta sud i organ starateljstva mjere kad odlučuju
Najbolji interes djeteta zvuči kao apstrakcija dok se ne razloži na provjerljive stavke: uzrast, kontinuitet škole ili vrtića, dostupnost zdravstvene zaštite, vezu sa sadašnjom sredinom, razloge selidbe i izvedivost kontakta s drugim roditeljem. Kod odlaska u inostranstvo dodaju se status boravka, jezik, škola i to može li drugi roditelj doći do djeteta bez nesrazmjernog troška. To je isti okvir po kojem se odlučuje s kim dijete živi nakon razvoda, samo primijenjen na promjenu mjesta.
Roditelj koji predlaže preseljenje ne dokazuje da će djetetu biti bolje, nego kako će konkretno izgledati djetetov dan na novoj adresi. Ako se zbog udaljenosti predlaže rjeđe viđanje, obično se mora ponuditi nadoknada kroz duže raspuste ili stabilan kontakt na daljinu.
Roditelj koji se protivi ima obrnut zadatak. Tvrdnja da mu se promjena ne sviđa ne nosi ništa; nosi pokazivanje koja stavka plana ne funkcioniše, recimo raspored viđanja koji traži cjelodnevno putovanje, upis koji još nije potvrđen ili kontakt na daljinu koji niko nije isprobao.
Dosje preseljenja: šta se prilaže i šta se time dokazuje
Dosje preseljenja nije gomila papira nego uredna slika onoga što se mijenja za dijete. U njega idu ugovor o radu ili rješenje o premještaju, ugovor o zakupu ili dokaz vlasništva, potvrda škole ili vrtića, podaci o zdravstvenoj zaštiti u novom mjestu, računica troška putovanja i pisani prijedlog novog rasporeda viđanja. Bez toga zahtjev izgleda kao želja roditelja; s tim se rasprava vodi o činjenicama, pa i druga strana mora odgovoriti konkretno.
| Šta se dokazuje | Čime | Kada je posebno važno |
|---|---|---|
| Zašto se roditelj seli | ugovor o radu, rješenje o premještaju, dokaz o porodičnoj podršci | kad druga strana tvrdi da je posao samo izgovor |
| Gdje će dijete živjeti | ugovor o zakupu, dokaz vlasništva, opis uslova stanovanja | svako preseljenje izvan dosadašnje sredine |
| Kako se nastavlja školovanje | potvrda škole ili vrtića, upisna informacija, raspored nastave | selidba školskog djeteta usred godine |
| Kako drugi roditelj održava kontakt | plan vikenda i raspusta, prevoz, termini poziva | velika udaljenost i inostranstvo |
| Ko snosi trošak puta | cijena karata ili goriva, računica po mjesecu, prijedlog podjele | kad putovanje postane redovan mjesečni izdatak |
| Putni i administrativni dio | pasoš, saglasnosti, uslovi boravka u novoj državi | preseljenje u inostranstvo |
Kad se seli zbog nasilja ili prijetnje, redoslijed je obrnut. Prvo zaštita djeteta i siguran smještaj, pa dokumentovanje razloga, pa privremena ili nova odluka. Takva situacija se ne rješava porukama između roditelja.
Plan kontakata poslije preseljenja mora biti izvediv
Kod selidbe se prvo spominju nova adresa, posao i bolji uslovi stanovanja. Ishod ipak odlučuje nešto drugo: hoće li dijete zadržati stvaran odnos s roditeljem kod kojeg ne živi. Rečenica da će se kontakti održavati po dogovoru ne znači ništa kad su roditelji daleko jedno od drugog i već slabo komuniciraju.
Izvodiv plan ima brojeve: koje vikende, koliko dana raspusta, ko vozi i dokle, gdje se dijete predaje, ko plaća kartu i u koje vrijeme ide poziv. Isti raspored vikenda nema isti smisao ako se dijete seli iz Sarajeva u Mostar, iz Banje Luke u Bijeljinu ili iz BiH u Njemačku. Udaljenost se prevodi u dane, prevoz i novac, a kad putovanje postane redovan mjesečni izdatak, uz novi raspored se često traži i izmjena iznosa alimentacije.
| Šta se ugovara | Konkretno | Zašto se baš o tome spori |
|---|---|---|
| Ritam viđanja | koji vikendi, koliko dana, od kada do kada | raspored bez datuma se ne može izvršiti |
| Prevoz i predaja | ko vozi, dokle, na kojem mjestu se dijete preuzima | najčešći izvor svađe u prvim mjesecima poslije selidbe |
| Trošak puta | cijena karte ili goriva i ko koliko plaća | bez toga viđanje zavisi od trenutne volje roditelja |
| Raspusti i praznici | zimski i ljetni raspust, praznici, rođendani | duži boravci nadoknađuju izgubljene vikende |
| Kontakt na daljinu | termini poziva i ko ih obezbjeđuje |
Prijava i odjava prebivališta djeteta: ko je podnosi i u kojem roku
Porodični zakon kaže ko smije odlučiti o promjeni, a Zakon o prebivalištu i boravištu državljana BiH kaže kako se ta promjena upisuje. Prijavu i odjavu za maloljetno lice podnosi roditelj, staratelj ili organ starateljstva (član 7 stav 2), uz rodni list djeteta. Potpis oba roditelja taj zakon ne traži.
Rok je 15 dana od dana nastanjenja na novoj adresi, a sam postupak od zahtjeva do prijave novog prebivališta ne smije trajati duže od 15 dana. Dijete rođeno u BiH prijavljuje se u roku od 30 dana od rođenja. Za propuštenu prijavu ili odjavu prebivališta maloljetnog djeteta predviđena je novčana kazna od 30 do 300 KM (član 31). Uz prijavu ide i dokaz da roditelj ima valjan osnov za stanovanje na toj adresi: vlasništvo, ovjeren ugovor o zakupu ili ovjerena izjava stanodavca. Dijete se na adresu već prijavljenog roditelja može prijaviti i bez tog dokaza, uz dokaz srodstva, a sve ostalo u postupku prijave prebivališta ide kao i za odrasle.
Ovdje ide jedna ograda. Zakon o prebivalištu ne traži od službenika da provjerava presudu o staranju, pa upis nove adrese ne znači da je promjena i porodičnopravno uređena. Drugi roditelj promjenu vidi u evidenciji i može je osporavati po porodičnom zakonu bez obzira na to što je šalter posao završio.
Selidba u inostranstvo ima korak koji se najčešće preskoči. Ko se trajno nastani u inostranstvu odjavljuje prebivalište u BiH preko diplomatsko-konzularnog predstavništva i dužan je odjaviti i svoju maloljetnu djecu koja su se s njim trajno nastanila (član 9). Kod boravka dužeg od tri mjeseca postoji izuzetak: ako nema namjere trajnog nastanjenja i održava se stvarna veza s BiH, prebivalište se ne mora odjaviti, ali se mjesto boravka u inostranstvu prijavljuje nadležnom predstavništvu. Za dijete se ista činjenica, privremeni ili trajni odlazak, mora utvrditi jednako jasno.
Pasoš, škola i putovanje u inostranstvo
Zahtjev za pasoš djeteta podnosi jedan roditelj uz saglasnost drugog, a ta se saglasnost daje na samom obrascu zahtjeva, uz uvid u ličnu kartu (član 18 stav 2 Zakona o putnim ispravama BiH). Dijete pritom mora biti prisutno. Zakon poznaje četiri izuzetka: ako se jedan roditelj vodi kao nestala osoba, ako mu je prebivalište ili boravište nepoznato, ako je nedostupan organu koji izdaje ispravu i ako je jednom roditelju odlukom suda dodijeljeno starateljstvo nad djetetom, osim kad ista odluka izdavanje pasoša i putovanje uslovljava saglasnošću oba roditelja.
Oko putovanja se najviše griješi. Ovjerenu saglasnost oba roditelja zakon traži kad dijete mlađe od 14 godina putuje u inostranstvo u pratnji druge osobe, a ne kad putuje s jednim roditeljem (član 8). To ne znači da je saglasnost za putnu ispravu ili putovanje suvišna kad među roditeljima postoji spor: država u koju se ulazi može tražiti svoj dokaz, a ovjerena izjava skida raspravu na granici.
Ljetovanje, ekskurzija i trajni odlazak nisu isti pravni događaj, jer se samo kod posljednjeg mijenja mjesto redovnog boravka djeteta. Kod trajnog preseljenja unaprijed se uređuju novi režim kontakata, način putovanja djeteta, troškovi, školski raspusti i obaveza obavještavanja drugog roditelja.
Kada odlazak u inostranstvo postaje nezakonito odvođenje djeteta
BiH je strana Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. Konvencija za BiH važi od 6. marta 1992, po sukcesiji notifikovanoj 1993, a tekst je objavljen još u Službenom listu SFRJ, Međunarodni ugovori broj 7/91. Centralni organ za BiH je Ministarstvo pravde BiH i preko njega ide zahtjev za povratak djeteta.
Nezakonitim se smatra odvođenje ili zadržavanje djeteta kojim se povređuje pravo staranja po pravu države u kojoj je dijete redovno boravilo neposredno prije toga, pod uslovom da se to pravo stvarno vršilo ili bi se vršilo da odvođenja nije bilo (član 3). Pravo staranja može proizlaziti iz zakona, iz sudske ili upravne odluke ili iz sporazuma koji po tom pravu ima pravno dejstvo. Zato roditelj koji u RS po članu 102 odlučuje o promjeni prebivališta, kao i roditelj u Federaciji kojem je sud povjerio dužnosti iz člana 142 stav 3, nije bez pravnog položaja samo zato što dijete ne živi kod njega.
Postupak se ne vodi o tome kod kojeg je roditelja djetetu bolje. Traži se povratak u državu redovnog boravka, a o staranju poslije odlučuje sud te države. Konvencija se primjenjuje dok dijete ne navrši 16 godina, a ako odluka ne padne u roku od šest sedmica, može se tražiti obrazloženje kašnjenja (članovi 4 i 11).
Rok od godinu dana iz člana 12 najčešće se pogrešno razumije. Pokrene li se postupak prije nego prođe godina od odvođenja ili zadržavanja, organ nalaže povratak djeteta odmah. Kasnije se povratak i dalje nalaže, ali druga strana dobija prigovor koji ranije nema: da se dijete u međuvremenu prilagodilo novoj sredini. Godina dana, dakle, ne gasi pravo na povratak nego mijenja o čemu se raspravlja. Član 13 dodaje razloge za odbijanje: da roditelj koji povratak traži pravo staranja stvarno nije vršio, da je na odvođenje pristao ili ga naknadno prihvatio, ili da bi povratak dijete izložio ozbiljnoj opasnosti od fizičke ili psihičke štete odnosno ga doveo u nepodnošljiv položaj. Uvažava se i protivljenje djeteta koje je dovoljno zrelo da se njegovo mišljenje uzme u obzir.
Saglasnost za putovanje nije saglasnost za preseljenje
Ako je saglasnost data za ljetovanje, a dijete se poslije dogovorenog roka ne vrati, radi se o nezakonitom zadržavanju u smislu člana 3 i rok iz člana 12 računa se od tog trenutka. Roditelj koji sumnja u povratak ne daje neograničenu saglasnost nego zapisuje državu, adresu, datum odlaska i datum povratka. Roditelj koji je novo stanje naknadno prihvatio taj argument kasnije teško vraća.
Šta ako je preseljenje već izvršeno
Prvih nekoliko dana odredi kvalitet cijelog kasnijeg postupka. Roditelj koji je ostao prikuplja činjenice dok su svježe: datum odlaska, novu adresu ako je poznata, potvrdu o ispisu ili upisu u školu, poruke, važeću odluku i dokaze da je kontakt otežan.
Šta se dalje traži zavisi od toga gdje je dijete. Unutar BiH u igri su privremena mjera, izmjena odluke i izvršenje postojećeg režima viđanja. Ako je dijete odvedeno u drugu državu, zahtjev za povratak ide preko Ministarstva pravde BiH centralnom organu te države, i od tog trenutka se broji rok od godinu dana.
Roditelj koji je već preselio dijete stanje treba formalizovati, a ne čekati da ga neko prijavi. Naknadno objašnjenje slabije je od unaprijed pripremljenog prijedloga, ali uredni podaci o djetetu, potvrda škole i spremnost da se kontakt odmah uspostavi smanjuju štetu u postupku.
Greške koje najviše štete djetetu i postupku
Najteža greška je selidba zamišljena kao način da se drugi roditelj skloni iz života djeteta. Takva namjera se u postupku prepozna, i tada dokazi o boljem stanu i većoj plati gube težinu.
Druga je oslanjanje na usmeni dogovor, pa promjena škole, grada ili države bez ijednog pisanog traga. Treća je raspored koji uredno izgleda u poruci, a niko nije izračunao ko plaća kartu i koliko traje put. Četvrta je odgađanje: roditelj koji čeka da se stvari smire umjesto da traži privremenu mjeru poslije objašnjava zašto je godinu dana bio zadovoljan stanjem.
Peta se otkrije tek poslije godinu ili dvije. Raspored napravljen za dijete predškolskog uzrasta ne valja za tinejdžera, pa se u sporazum upisuje kada se plan ponovo provjerava i ko tu provjeru pokreće. Bez toga se poslije svake promjene škole ili posla vraća isti spor.
Korisni propisi i izvori
- Porodični zakon FBiH
Tekst zakona za FBiH: član 142 uređuje staranje kad roditelji ne žive zajedno, obavezu obavještavanja o promjeni prebivališta i put do suda kad se roditelj ne slaže s postupkom drugog.
- Porodični zakon Republike Srpske
Novi zakon RS u primjeni od 1. septembra 2023, s članom 102 i listom pitanja o kojima roditelji odlučuju sporazumno, uključujući promjenu prebivališta djeteta i putne isprave.
- Porodični zakon Brčko distrikta BiH
Verzija propisa za Brčko distrikt, gdje o sporu roditelja odlučuje organ starateljstva, a obavijest o promjeni prebivališta ide i njemu i drugom roditelju.
- Haška konvencija o međunarodnoj otmici djece iz 1980. (puni tekst)
Cjelovit tekst konvencije na stranici Haške konferencije: kako je definisano nezakonito odvođenje, do koje dobi djeteta se primjenjuje, kako teče rok od godinu dana i kada se povratak može odbiti.
- Centralni organ BiH za Hašku konvenciju o otmici djece