Sporazum o prekidu braka bez sporazuma o djetetu - ne funkcionira
Sporazumni razvod s djecom ne prolazi zato što su roditelji saglasni da brak treba završiti. Prolazi tek kada je sudu ponuđen jasan i provodiv sporazum o djetetu. Bez toga zajednički prijedlog ostaje procesno prazan.
Šta sporazum mora sadržavati
Sporazum roditelja u postupku sporazumnog razvoda s djecom mora pokriti sljedeća pitanja:
S kim dijete živi
Roditelji se dogovaraju kojem od njih se dijete povjerava na svakodnevnu brigu, njegu i odgoj. To ne znači da drugi roditelj gubi roditeljska prava - znači da dijete ima jedno primarno mjesto življenja.
Lični odnosi s drugim roditeljem
Sporazum treba urediti raspored kontakata između djeteta i roditelja s kojim ne živi: učestalost viđanja, praznike, školske raspuste i način komunikacije. Što je dogovor konkretniji, manja je vjerovatnoća kasnijih sporova.
Izdržavanje djeteta
Sporazum mora utvrditi ko plaća izdržavanje, u kojem iznosu i do kada u mjesecu se uplata vrši. Sudovi ne vole formule tipa „roditelji će troškove snositi po dogovoru" jer iz takvog teksta nije jasno šta se tačno izvršava ako dogovor kasnije propadne. Dublji okvir o izdržavanju može ostati u posebnom klasteru, ali u ovom sporazumu osnovne brojke i rok moraju postojati.
Ostala pitanja roditeljskog staranja
Zavisno od situacije, sporazum može urediti i pitanja poput školovanja, zdravstvene zaštite, vjerskog odgoja ili selidbe. Ovo nije uvijek obavezno, ali kod složenijih situacija pomaže spriječiti buduće nesporazume.
Sud ne prihvata svaki sporazum
Sud je dužan ocijeniti da li je sporazum u interesu djeteta. Ako procijeni da sporazum ne odgovara potrebama djeteta - na primjer, da je izdržavanje preniski ili da raspored kontakata nije primjeren - može odbiti zahtjev za sporazumni razvod ili tražiti izmjene sporazuma.
Interes djeteta ima prednost nad komforom roditelja. Dogovor koji odgovara roditeljima, ali ne štiti dijete, ne prolazi sudsku provjeru.
Sporazum nastaje u postupku posredovanja ili mirenja
U FBiH se sporazum o djetetu najčešće oblikuje kroz posredovanje, a u RS kroz mirenje pred organom starateljstva. Kada se postigne, ne predaje se sudu kao odvojen dokument nego se prilaže uz zajednički prijedlog za sporazumni razvod braka kao njegov ključni dio.
Ako tokom posredovanja ili mirenja ne nastane dogovor o djetetu, sporazumni razvod više nije realan procesni put. Tada zajednički prijedlog ostaje bez oslonca i postupak ide kroz tužbu za razvod u kojoj sud sam odlučuje o pitanjima koja se tiču djeteta.
Gdje roditelji najčešće pogreše
- Sporazum sadrži samo opću izjavu tipa "roditelji se dogovaraju o djetetu" bez konkretnih odredbi. Sud to neće prihvatiti.
- Izdržavanje nije uopće navedeno ili je postavljeno na iznos koji očigledno ne pokriva potrebe djeteta.
- Viđanje je uređeno previše općenito, npr. "prema dogovoru", pa odmah nakon razvoda nastaje spor jer nema konkretnog rasporeda.
- Roditelj pristane na tekst samo da se postupak ubrza, pa tek poslije razvoda postane jasno da raspored, kontakti ili izdržavanje nisu napisani na način koji se može provesti bez novog spora.