Produženi boravak ili ne - kako razmišljati o izboru u prvim školskim godinama

Ko organizuje boravak i po kojem propisu

U Kantonu Sarajevo redovna osnovna škola i centar dužni su organizovati produženi boravak. Tako stoji u članu 46. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u Kantonu Sarajevo, uz uslov da se radi po pedagoškim standardima i normativima. Isti član kaže da boravak može biti sufinansiran iz Budžeta Kantona, a kantonalni program sufinansiranja pokriva učenike od prvog do četvrtog razreda u osnovnim školama koje su javne ustanove.

U Republici Srpskoj te obaveze nema. Škola može organizovati produženi boravak za učenike prve trijade, dakle za prvi, drugi i treći razred, ako ispuni uslove i dobije saglasnost Ministarstva prosvjete i kulture. Rok je ono što roditelja stvarno pogađa: zahtjev i program rada škola šalje prije početka školske godine, najkasnije do kraja juna. Škola koja to nije uradila do ljeta neće imati boravak u septembru, bez obzira na to koliko se roditelja u međuvremenu javi.

Da bi dobila saglasnost, škola u Republici Srpskoj mora dokazati da ima prostor, opremu i kadar, riješenu ishranu, program rada i dovoljan broj zainteresovane djece. Nijedno od toga nije formalnost: prostorija za boravak mora imati mjesto za učenje, za slobodne aktivnosti, za odmor, za serviranje hrane i za odlaganje djetetovih stvari.

Grupu vodi voditelj produženog boravka. U Republici Srpskoj to je profesor razredne nastave ili osoba s visokim obrazovanjem za rad s učenicima od prvog do petog razreda, diplomirani pedagog, a predmetni nastavnik dolazi u obzir samo izuzetno i uz saglasnost Ministarstva. U Kantonu Sarajevo standardi predviđaju po jednog voditelja na svaku formiranu grupu.

Obrazovanje u Federaciji je kantonalna nadležnost, pa svaki kanton ima svoj zakon i svoju odluku o troškovima. Iznosi i pravila iz Sarajeva ne vrijede automatski drugdje, a isto važi i za Brčko distrikt.

Da li se boravak plaća i koliko

U Kantonu Sarajevo se plaća, ali ne cijela usluga. Za školsku 2026/2027. godinu roditelj plaća fiksnih 160,00 KM mjesečno kroz devet mjeseci, i taj novac ide na dio troškova ishrane. Godinu ranije iznos je bio 140,00 KM.

Ostalo pokriva Kanton: bruto plaće i naknade radnika u boravku, režije, didaktički materijal, adaptaciju i opremanje prostorije i ostatak troška hrane. Ministarstvo za odgoj i obrazovanje stvarni mjesečni trošak po učeniku procjenjuje na oko 660 KM, od čega oko 500 KM ide iz Budžeta Kantona. Programom je obuhvaćeno oko 2.000 djece, a boravak radi u 46 javnih osnovnih škola; s privatnim školama ukupno je 52 programa.

Djeca koja nastavu pohađaju po individualno prilagođenom programu ne plaćaju ništa. Njima se sufinansiraju svi troškovi boravka, ishrana uključena. Uslov za sve ostale je adresa: korisnici programa su porodice i djeca, državljani Bosne i Hercegovine, s adresom stalnog boravka na području Kantona Sarajevo.

U Republici Srpskoj jedinstvene cijene nema jer nema jedinstvenog programa sufinansiranja. Ministarstvo snosi bruto plaće i naknade radnika angažovanih u boravku. Roditelj plaća ono što piše u ugovoru sa školom. Opština ili grad mogu preuzeti materijalne troškove i opremu, ali to je mogućnost, a ne obaveza.

Taj ugovor ima dvije verzije: s uključenom ishranom i bez nje, a roditelj bira dobrovoljno. Ko izabere ishranu, potpisuje i poseban ugovor s dobavljačem hrane kojeg je škola izabrala, i u njemu stoje način i rokovi plaćanja. Ko izabere verziju bez ishrane, sam pakuje djetetu obroke. Pored toga roditelj po ugovoru snosi troškove nastavnih sredstava, didaktičkog materijala, edukativnih igara i pribora za rad.

Kako izgleda dan u boravku

Program boravka ima tri područja: podršku učenicima u učenju, slobodne aktivnosti te aktivan i pasivan odmor. Podrška u učenju znači izradu domaće zadaće, uvježbavanje i ponavljanje onoga što je već obrađeno na času.

Redoslijed po važnosti iznenadi mnoge roditelje. Propis u Republici Srpskoj traži da slobodne aktivnosti dobiju više vremena nego podrška u učenju, a isto pravilo vrijedi i za odmor. Boravak u kojem djeca veći dio popodneva sjede nad zadaćom ne radi po programu.

Ni odmor nije samo pauza između dvije aktivnosti. Za pasivan odmor se traže strunjače, jastuci i slično, jer se računa s tim da će dio djece leći. Aktivan odmor obuhvata igru u dvorištu, boravak na zraku, društvene i sportske igre.

U Republici Srpskoj dijete u produženom boravku mora dobiti najmanje jedan topli obrok i užinu. Dobavljača hrane bira komisija u kojoj su predsjednik savjeta roditelja, sekretar škole i stručni saradnik, a odlučuje ukupna cijena ponude. Sedmični jelovnik škola treba istaći na oglasnoj tabli ili na svojoj internet stranici, pa ga roditelj ne mora tražiti telefonom.

Voditelj s punim radnim vremenom radi osam sati dnevno, od čega najmanje šest sati neposredno s djecom. Koliko boravak radi u toku dana određuje škola prema potrebama, što znači da se to pita konkretno, sa satom i minutom.

Broj djece u grupi je propisan i vrijedi ga saznati prije upisa. U Republici Srpskoj grupa ima od 18 do 30 učenika. Ako škola ima uslove samo za jednu grupu, ne smije ih biti manje od 15, a kad nema prostora za više grupa, maksimum se smije prekoračiti za najviše pet učenika. U školama za djecu sa smetnjama u razvoju grupa ide od osam do deset učenika.

U Kantonu Sarajevo veličina grupe zavisi od toga koliko se razreda spaja. Grupa sastavljena od učenika istog razreda ide od 16 do 26 djece, s optimalnih 22. Kod dva razreda raspon je od 8 do 18, kod tri od 6 do 16, a kod četiri razreda od 4 do 14. Prostora je predviđeno najmanje 4 m² po učeniku u smjeni, s optimalnih 6 m².

Voditelj svaki dan popunjava dnevnik rada za svoju grupu. To znači da o boravku postoji pisani trag i da pitanje o tome kako je dijete provelo popodne nije prepušteno sjećanju.

Prijava, rokovi i ko ima prednost

Prijava se u pravilu rješava uz upis u prvi razred. Škola je dužna roditelje informisati o mogućnosti boravka i prikupiti podatke o zainteresovanosti i o tome kako će se rješavati ishrana, a roditelj se izjašnjava pismeno.

Kad se u Republici Srpskoj prijavi više djece nego što prostor dozvoljava, red prvenstva je propisan i ne zavisi od toga ko se ranije javio.

• učenici čija su oba roditelja u stalnom radnom odnosu, uz potvrde o zaposlenju kao dokaz;
• učenici prvog razreda;
• učenici drugog razreda;
• učenici trećeg razreda.

Potvrde o zaposlenju zato treba pripremiti unaprijed. Bez njih se prednost ne može dokazati, ma koliko situacija bila jasna. U osnovnim školama za djecu sa smetnjama u razvoju red ide po trijadama, od prve prema trećoj.

U Kantonu Sarajevo škola do 30. septembra dostavlja Ministarstvu broj prijavljene djece, broj planiranih grupa, broj angažovanih radnika i visinu troškova ishrane po učeniku. Taj rok znači da se broj grupa formira na samom početku školske godine, pa naknadni ulazak zavisi od toga ima li već formirana grupa mjesta.

Kome boravak odgovara, a kome ne

Boravak ne odgovara svakom djetetu jednako, a razlog rijetko ima veze s tim koliko je dijete bistro ili poslušno. Odlučuje koliko dijete izdrži u grupi, koliko mu treba tišine i koliko dugo ukupno traje njegov dan.

Dobro se snalaze djeca koja vole društvo, imaju energije i za popodne, u boravku pojedu obrok i kući dođu umorna, ali ne slomljena. Isto vrijedi kad porodica nema sigurnu osobu za preuzimanje, a škola ima jasna pravila i voditelja koji se javi čim nešto zapne.

Teže je djetetu koje se u velikoj grupi brzo istroši, koje ne jede pred drugima ili kojem pažnja nestane već na kraju nastave. Kombinovana grupa s tri ili četiri razreda donosi dodatnu razliku, jer sedmogodišnjak tu dijeli prostor s desetogodišnjacima. To nije propust škole nego propisana mogućnost kad nema dovoljno djece iz istog razreda, ali za dijete znači drugačije popodne.

Prve sedmice i kada preispitati odluku

Prva sedmica ne odlučuje ništa. Dijete je umorno jer je sve novo, i to prođe. Obrazac se vidi tek kroz dvije do tri sedmice, pa se toliko i prati.

Djetetu se smije reći kako stvari stoje: koliko dugo se boravak proba prije nego što se o njemu razgovara, ko ga preuzima i u koje vrijeme, i da smije reći kad je gladno ili kad mu je teško. Ono što se ne obećava jeste da se plan mijenja svaki put kad dan bude loš.

• da li dijete jede u boravku ili kući dolazi jako gladno;
• da li je zadaća urađena i može li dijete reći šta je radilo;
• popušta li raspoloženje kako sedmice prolaze ili se pogoršava;
• koliko vremena ostane za igru van škole;
• pojačava li se jutarnji otpor;
• spominje li dijete buku, gužvu ili sukob kao nešto stalno.

Ako je umor stalan, prvo se gleda cijeli dan, a ne samo boravak. Kasno spavanje i pretrpano popodne umore dijete jednako kao i grupa. Slično vrijedi za apetit i spavanje, jer su promjene poslije ulaska u kolektiv česte i u prvim sedmicama same po sebi ne znače da nešto ne valja.

Preispitivanje ne znači ispis. Prije toga se pokušava s kraćim ostankom, drugačijim dogovorom oko zadaće, dodatnom užinom ili promjenom dana u sedmici.

• dijete svaki dan dolazi potpuno iscrpljeno i ne oporavi se do spavanja;
• ne jede u boravku i to traje sedmicama;
• zadaća je gotova, ali dijete ne zna šta je radilo;
• javlja se strah od ostanka ili se sukobi ponavljaju;
• nestaje vrijeme za san, igru i porodični ritam;

Šta pitati školu prije upisa u boravak

• vodi li škola produženi boravak ili cjelodnevnu nastavu i kako se to vidi u rasporedu djeteta;
• do kojeg vremena grupa radi i šta se dešava ako roditelj kasni;
• koliko djece je u grupi i spajaju li se u njoj dva ili više razreda;
• ko vodi grupu, koje je struke i ko je mijenja kad je odsutna;
• da li dijete dobija topli obrok i užinu, ko sprema hranu i gdje se jede;
• kada je predviđen mirni dio dana i ima li gdje leći;
• da li se zadaća radi u boravku i ko provjerava da je razumljena;
• šta se plaća, u kojem iznosu i šta taj iznos pokriva;
• plaća li se pun mjesec kad dijete duže izostane i postoji li umanjenje za drugo dijete;
• kako se ugovor o boravku mijenja ili raskida;
• kako roditelj sazna ako dijete ne jede, plače ili ima problem s drugom djecom.

Ako je grupa popunjena, pita se postoji li lista čekanja i kada se ona ponovo otvara. Ne treba čekati septembar da bi se to saznalo, pogotovo ako u porodici nema nikoga ko dijete može preuzeti poslije nastave.

Zadaća u boravku

Prvo pitanje roditelja obično glasi hoće li dijete završiti zadaću. To je manji dio priče. Važnije je ko provjerava da je dijete razumjelo zadatak, šta se radi kad ne stigne završiti i kako roditelj sazna šta je ostalo za kuću.

U Republici Srpskoj voditelj to radi u koordinaciji s nastavnikom razredne nastave i sam procjenjuje kada je u toku popodneva najbolje vrijeme za obaveze, da dijete ne bude preopterećeno. Djeci koja završe prije ostalih dužan je dati drugi zadatak kako ne bi ometala grupu.

Ako dijete svaki dan donosi urađenu, a nerazumljenu zadaću, boravak nije riješio učenje nego ga je odgodio do prvog kontrolnog. Ako ne stigne uraditi ništa jer je grupa prevelika ili bučna, razgovor ide na uslove rada, ne na dijete.

S kim se razgovara o boravku

Roditelji najčešće komuniciraju s učiteljicom, a dijete pola popodneva provede s voditeljem boravka. To su dvije različite slike istog djeteta. Voditelj vidi umor, glad, način na koji dijete kreće u zadaću, igru i sukobe, i o tome vodi svakodnevnu evidenciju.

Zato treba znati ko je kontakt za boravak i kada je dostupan. Jedan dogovor pomaže više od svih ostalih: izabrati jednu stvar koja porodicu najviše brine i tražiti da se prati baš ona. Kad se prati sve odjednom, informacija koja se vrati bude maglovita.

• da li dijete jede i pije;
• kako počinje zadaću i koliko dugo je radi;
• igra li se ili se povlači;
• u kojem dijelu popodneva se najviše umori;
• postoji li dijete s kojim se često sukobljava;
• šta bi kod kuće trebalo promijeniti.

Ako boravka nema ili nema mjesta

Ako škola ne organizuje boravak ili je grupa popunjena, alternativa se procjenjuje jednako ozbiljno. Baka, komšinica, privatno čuvanje ili odlazak kući s drugim djetetom nisu automatski bolji zato što su izvan škole. Provjerava se sigurnost puta, ko odgovara za dijete, kako se rješava obrok i ko je uz njega dok radi zadaću.

Dijete u prvom razredu ne treba samo nositi odgovornost za put do kuće, obrok i zadaću ako za to nije zrelo i ako put nije siguran. Organizacija poslije škole je sigurnosna tema prije nego pitanje udobnosti.

U Republici Srpskoj boravak može voditi i vrtić. Predškolska ustanova smije primiti učenike prve trijade ako ima prostor, opremu i kadar, a s roditeljem potpisuje ugovor u kojem mora stajati koliko boravak traje, kako se rješava ishrana, ko dijete vodi do škole i nazad, koliko usluga košta i iz čega se finansira. Cijena se dogovara slično kao pri izboru državnog ili privatnog vrtića, jer se sredstva skupljaju od osnivača, donacija, učešća roditelja i drugih izvora.

Neke porodice ne biraju između idealnog i lošeg rješenja nego između boravka i toga da dijete nema ko preuzeti. Tada je cilj smanjiti opterećenje tamo gdje se može: ranije spavanje, manje aktivnosti poslije boravka, jednostavna večera i vikend bez nadoknađivanja svega propuštenog.

Povezani izvori