Ostavinska rasprava u BiH - kako postupak stvarno izgleda

Šta se utvrđuje i šta porodica priprema prije rasprave

Sud ni notar ne znaju šta je ostavilac imao. Sastav zaostavštine, testament, dugovi i porodični odnosi utvrđuju se pretežno iz onoga što učesnici dostave i izjave. Predmet zato najčešće zapne upravo tamo gdje svi čekaju da neko drugi nešto donese: niko nije dostavio podatke o stanu, zemljištu, računima ili kreditima, pa se ročišta odgađaju.

Priprema ne znači da porodica unaprijed rješava sporove niti da smije dijeliti imovinu. Znači da se na raspravu dolazi sa jasnom slikom: šta postoji, gdje se nalazi i oko čega ima neslaganja. Prije prvog ročišta vrijedi proći kroz ovih sedam pitanja:

• Ko bi po zakonu mogao biti pozvan na nasljeđivanje: bračni ili vanbračni partner, djeca iz svih veza, usvojena djeca, potomci ranije preminulog djeteta, roditelji.
• Postoji li testament, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o poklonu, bračni ugovor ili raniji dogovor o imovini, i gdje se ti papiri nalaze.
• Koja je nepokretna imovina: stan, kuća, zemljište, garaža, poslovni prostor, suvlasnički dio, nekretnina u drugom gradu ili entitetu.
• Koja je pokretna imovina: vozilo, vrijedne stvari, udjeli u firmi, potraživanja, neisplaćena plata ili penzija, polica osiguranja.
• Koji su mogući dugovi: kredit, kartica, dozvoljeni minus, komunalije, porezi, izvršenja, sudski sporovi, privatne pozajmice.
• Živi li neko od nasljednika u inostranstvu, je li dostupan i hoće li davati punomoć.
• Postoji li među nasljednicima dogovor o raspodjeli ili spor koji će vjerovatno tražiti poseban postupak.

Rasprava, zapisnik i rješenje o nasljeđivanju

Od smrti do rješenja predmet prolazi kroz pet koraka. Tabela pokazuje šta se u svakom od njih dešava i šta porodica u tom trenutku može uraditi da tok ne stane.

Kada se postupak oduži i šta tada provjeriti

Kad postupak stane, razlog je češće na strani učesnika nego suda. Tipično: nisu svi nasljednici tačno popisani ili pozvani, testament je nejasan ili osporen, dio imovine nije dokumentovan, otvorilo se pitanje bračne stečevine ili dugova, ili među nasljednicima nema dogovora ni o osnovnim činjenicama. Dio ostavine koji svi uzimaju zdravo za gotovo, a formalno nije dokazan, redovno je mjesto zastoja.

Dešava se i da porodica mjesecima ne dobije poziv i zaključi da sud ništa ne radi. Nekad je predmet zaista u toku, nekad je smrtovnica nepotpuna ili poslana pogrešnom sudu, nekad nedostaju adrese nasljednika. Umjesto čekanja, ovo se može provjeriti odmah:

1. Kod matičnog ureda: je li smrtovnica sastavljena i kome je dostavljena.
2. Kod suda posljednjeg prebivališta ostavioca: je li predmet otvoren i je li povjeren notaru.
3. Ako znate za testament, dug ili nekretninu kojih nema u smrtovnici, dostavite tu informaciju sudu ili notaru čim saznate broj predmeta.
4. Ako su nasljednici u inostranstvu, dostavite njihove adrese i odmah pitajte kakva se punomoć ili izjava prihvata.
5. Ako je imovina u drugom gradu ili entitetu, pitajte hoće li je rješenje obuhvatiti ili za nju treba poseban postupak.

Poseban razlog čekanja je spor o činjenicama. Kad su među učesnicima sporne činjenice o kojima zavisi nečije pravo, ostavinski postupak se prekida, a na parnicu se upućuje onaj čije pravo sud smatra manje vjerovatnim, s rokom do 30 dana da je pokrene. Ko rok propusti, ne gubi pravo zauvijek: ostavina se dovršava bez tog zahtjeva, a on se može ostvarivati u kasnijoj parnici. Pravila su u sva tri sistema praktično ista (čl. 239. do 242. ZoN FBiH, čl. 127. do 130. ZVP RS, čl. 243. do 246. ZoN BD). Ako predmet vodi notar, u slučaju spora spis vraća sudu.

Ostavinski postupak nije samo raspodjela imovine; ima i svoju cijenu. Na rješenje o nasljeđivanju plaća se sudska taksa prema vrijednosti zaostavštine, po tarifi koja je u FBiH kantonalna, a u RS i Brčkom je propisuju entitet odnosno distrikt, pa jedinstvenog cjenovnika za BiH nema. Kad postupak vodi notar, umjesto takse plaća se nagrada notara: u FBiH po pravilniku federalnog ministra pravde, uz izričito pravilo da se sudska taksa tada ne plaća (čl. 267. ZoN FBiH), a u RS nagrada ne može biti veća od sudske takse koja bi se naplatila pred sudom (čl. 156. ZVP RS). Svaka stranka snosi svoje troškove, a zajedničke sud dijeli u srazmjeri koju odredi.

Bankovni računi, kartice i gotovina prije ostavine

Novac na računu ulazi u ostavinsku masu i onda kad porodica zna PIN i ima karticu. Nastaviti koristiti račun kao da je vlasnik živ znači trošiti imovinu koja pripada svim nasljednicima. To otvara spor među njima i problem s bankom, a ko tako raspolaže zaostavštinom, može izgubiti i pravo da se nasljedstva odrekne.

Redoslijed koji ne pravi štetu: obavijestiti banku o smrti, pitati koje dokumente traži i šta porodica s računom uopće smije odmah, provjeriti postoje li krediti, kartice, trajni nalozi ili sef, i tražiti da se stanje računa dostavi kroz ostavinski predmet ili nakon pravosnažnog rješenja. Za hitan trošak sahrane neke banke imaju internu proceduru plaćanja pogrebnom preduzeću po predračunu, ali to je stvar upita, ne pravo koje svaka banka mora odobriti. Dok rješenje ne postane pravosnažno, vrijedi pet pravila:

• ne podizati gotovinu karticom pokojnika
• ne plaćati račune preko njegovog mobilnog bankarstva
• sačuvati izvode, kartice, ugovore o kreditu i obavijesti banke
• ako je neko već podigao novac, zapisati datum, iznos i razlog i sačuvati dokaz na šta je potrošen
• provjeriti kod banke vrijedi li punomoć za račun poslije smrti; u pravilu se po njoj više ne smije postupati

Ako je nasljednik u inostranstvu ili ne može doći

Nasljednik koji živi van BiH ostaje učesnik postupka, ali dostava, izjava i punomoć traže pripremu. Poziv mora stići na tačnu adresu, izjava mora biti u formi koju organ prihvata, a punomoć mora pokrivati baš ono za šta se daje. Ko to ostavi za sedmicu pred ročište, obično dobije odgodu, a nekad i odluku donesenu prema podacima kojima sud raspolaže.

• Dostavite sudu ili notaru tačnu adresu nasljednika u inostranstvu ako je nema u smrtovnici.
• Za zastupanje unaprijed pitajte kakva se punomoć prihvata: domaća notarska, punomoć ovjerena u konzulatu BiH ili strana isprava s apostilom, legalizacijom i prevodom.
• Nasljednička izjava se iz inostranstva može dati i pred konzularnim ili diplomatskim predstavništvom BiH (čl. 237. ZoN FBiH, čl. 126. ZVP RS); obična poruka e-poštom nije izjava.
• Punomoć za ostavinu ne pokriva automatski i kasniju prodaju naslijeđene nekretnine; ovlaštenje za prodaju, potpis ugovora i prijem novca tražite posebno.

Prije ovjere se isplati poslati nacrt punomoći ili izjave onome ko vodi predmet i pitati hoće li dokument u toj formi biti prihvaćen. Apostille, legalizacija i prevod ne traže se svugdje isto, a pogrešna forma znači novo zakazivanje kod stranog notara i novi trošak. U samoj punomoći treba stajati:

• naziv suda ili notara koji vodi predmet i broj predmeta ako je već dodijeljen
• podaci nasljednika koji punomoć daje
• tačno ovlaštenje: prisustvo ročištu, davanje nasljedničke izjave, prijem rješenja, preuzimanje dokumenata
• odnosi li se punomoć samo na ostavinski postupak ili i na kasniju prodaju i druge imovinske radnje

Ako se imovina pronađe nakon rješenja

Pravosnažno rješenje ne znači da je priča zauvijek zatvorena. Kasnije se zna pronaći račun, štedna knjižica, dionice, garaža, komad zemlje pod starom oznakom parcele ili dug koji niko nije prijavio. Raniji postupak se zbog toga ne ponavlja: naknadno pronađena imovina raspoređuje se dopunskim rješenjem, po pravilu na osnovu nasljednih dijelova iz ranijeg rješenja (čl. 251. ZoN FBiH, čl. 138. ZVP RS, čl. 254. ZoN BD). U RS i Brčkom sud prije raspodjele poziva i nasljednike koji su se ranije odrekli da se izjasne hoće li novu imovinu prihvatiti, a u FBiH se o novoj imovini ponovo odlučuje ako se neki nasljednik ranije odrekao ili ustupio svoj dio.

Za dopunsko rješenje je presudan dokaz da je imovina zaista pripadala ostaviocu i da nije već obuhvaćena ranijim rješenjem pod drugim nazivom ili starom oznakom. Zato:

• Sačuvajte dokaz da imovina postoji: ZK izvadak, odgovor banke, izvod iz registra vozila, ugovor, stari posjedovni list.
• Ne dijelite je neformalno prije nego što se utvrdi ide li u dopunsko rješenje ili u novi postupak.
• Dug ne plaćajte iz privatnog novca dok se ne provjeri njegov osnov i odnos prema vrijednosti naslijeđene imovine.
• Ako je predmet vodio notar, prvo provjerite podnosi li se zahtjev sudu ili notaru koji je vodio predmet.

Tri situacije koje pokazuju zašto se postupak razlikuje od porodice do porodice

Primjer 1: jedna nekretnina i poznati nasljednici

Svi su donijeli dokumente, spora nema, vrijednost je realna. Ročište obično bude jedno, rješenje brzo postane pravosnažno i upisi prođu bez zastoja. Većina urednih predmeta izgleda ovako.

Primjer 2: postoji testament, ali nije sve jasno

Postupak se tada ne svodi na čitanje papira. Provjerava se forma testamenta, šta je ostavilac stvarno htio rasporediti i ima li nužnih nasljednika koje testament ne može zaobići. Ako je sporna sama valjanost ili sadržaj, to je spor o činjenicama i vodi u parnicu.

Primjer 3: pojave se dugovi ili nova imovina

Račun ili zemljište za koje se sazna usred postupka produžavaju raspravu, a ono što ispliva poslije pravosnažnosti ide u dopunsko rješenje. Dug veći od očekivanog mijenja i račun oko toga isplati li se nasljedstvo uopće prihvatiti.

Korisni linkovi

Brojeve članova, rokove i detalje postupka možete provjeriti u izvorima ispod: puni tekstovi tri zakona i praktična uputstva sudova o toku ostavinskog postupka.

Sažetak

Ostavinska rasprava u FBiH, RS i Brčkom nije ista procedura do zadnjeg detalja, ali kostur je svugdje isti: smrtovnica, pokretanje po službenoj dužnosti, utvrđivanje nasljednika i imovine, nasljedničke izjave, rješenje, pa upisi.

Najkraći put kroz postupak: dati tačne podatke za smrtovnicu, saznati ko vodi predmet i pod kojim brojem, do ročišta složiti popis imovine i dugova, izjave davati tek kad je poznat odnos duga i imovine, rješenje pročitati dok teče rok za prigovor ili žalbu, a poslije pravosnažnosti provesti upise i sačuvati papire za slučaj naknadno pronađene imovine.