Kada se odluka o staranju ili viđanju može mijenjati

Promjene koje mogu opravdati novi postupak

Zakon ne nabraja razloge. U praksi se izmjena najčešće traži zbog preseljenja, promjene škole, dugotrajnog nepoštivanja odluke, promjene zdravstvenih ili razvojnih potreba djeteta, nasilja ili drugog sigurnosnog rizika, te zbog radnog vremena koje roditelju stvarno onemogućava brigu o djetetu. S uzrastom se mijenja i ono što djetetu od kontakata treba.

Navesti promjenu nije dovoljno; treba je povezati s djetetom. Nova smjena na poslu vrijedi kao razlog ako roditelj zbog nje ne može preuzeti dijete ili pratiti školske obaveze. Nova veza ili veći stan sami po sebi ne mijenjaju ništa.

Šta obično nije dovoljno

Roditelj koji je izgubio spor ne dobija novu odluku zato što se ne slaže s obrazloženjem. Ono što je sud već ocijenio dok je odlučivao bez sporazuma roditelja ne ocjenjuje se iznova, pa treba činjenica koja je nastala ili se otkrila poslije te presude. Tvrdnja da drugi roditelj loše utiče na dijete, bez konkretnog događaja, datuma i dokaza, prolazi jednako slabo; isto važi za poklone, povremene neprijatnosti i drugačiji stil odgoja.

Kad je pravi problem u komunikaciji roditelja, sud će prije precizirati raspored kontakata nego mijenjati s kim dijete živi. Takav zahtjev je i lakše dokazati.

Preseljenje i obaveza da se drugi roditelj obavijesti

Preseljenje je jedini razlog koji zakon uređuje unaprijed. Porodični zakon FBiH u članu 142 stav 8 obavezuje roditelja s kojim dijete živi da drugog roditelja prethodno i blagovremeno obavijesti o promjeni prebivališta ili boravišta koja utiče na njegove dužnosti prema djetetu. U Brčkom ista obavijest ide i organu starateljstva (član 125 stav 5).

U Republici Srpskoj je promjena prebivališta djeteta zakonom svrstana među pitanja koja bitno utiču na život djeteta, zajedno s obrazovanjem, izdavanjem putnih isprava i većim medicinskim zahvatima (član 102 stav 1). Ako se roditelji o tome ne slože, rješenje donosi organ starateljstva i žalba ne odlaže njegovo izvršenje. U FBiH roditelj koji se ne slaže s postupkom ili mjerom drugog roditelja obraća se sudu, koji o prigovoru odlučuje u vanparničnom postupku (član 142 stav 4); u Brčkom se isti prigovor podnosi organu starateljstva (član 125 stav 2).

Selidba nije zabranjena. Provjerava se šta znači za školu, kontakte s drugim roditeljem, odnos sa širom porodicom, troškove puta i rutinu djeteta. Ko se seli, treba plan po kojem se kontakti stvarno mogu održati: ko vozi, ko plaća put, kako izgledaju vikendi i raspusti. Protivljenje bez konkretne posljedice po dijete pada pred razumnim i provodivim planom.

Selidba u drugi entitet ili u inostranstvo mijenja i ono što se kasnije može izvršiti: koji sud postaje nadležan, kako se odluka provodi preko granice i ko odlučuje o putnoj ispravi djeteta. Kad jedan roditelj živi u inostranstvu, to se rješava prije selidbe, ne poslije nje.

Nepoštivanje odluke traži izvršenje ili izmjenu, zavisno od problema

Prije podneska treba znati u čemu je tačno problem. Ako odluka jasno određuje dane, sate i mjesto preuzimanja, a jedan roditelj je krši, put je izvršenje. Ako je odluka neodređena ili više ne odgovara životu djeteta, izvršenje ne rješava ništa i traži se izmjena.

Presuda koja kaže da se kontakti održavaju prema dogovoru roditelja školski je primjer druge situacije. Dok dogovor postoji, sve radi. Kad se raspadne, nema šta da se izvršava, pa je korisnije tražiti precizan raspored nego iz mjeseca u mjesec dokazivati da dogovora nema.

Oba puta traže istu pripremu: evidenciju s datumima, dogovorenim terminom, onim što se dogodilo i pisanom komunikacijom. Ako dijete odbija kontakt ili je pod pritiskom, treba tražiti stručnu procjenu. Poruke između roditelja dokazuju uglavnom to da sukob postoji, a ne šta je djetetu potrebno.

Nasilje, sigurnost i hitna promjena režima

Kod nasilja, prijetnje, ozbiljnog zanemarivanja ili rizika da dijete bude odvedeno ne čeka se kraj postupka. Sud može odrediti privremenu mjeru i bez prijedloga stranke. U FBiH on u bračnom sporu po službenoj dužnosti rješenjem određuje privremene mjere radi izdržavanja maloljetne djece i njihovog smještaja (član 276 stav 1 Porodičnog zakona FBiH), a u istom sporu mjeru može odrediti i u korist bračnog partnera (stav 2). Mjera radi izdržavanja djeteta moguća je i u svakom drugom postupku u kojem se po tom zakonu odlučuje o pravima i interesima djeteta (član 373 stav 4).

U Republici Srpskoj privremena mjera hvata i ono što FBiH ne nabraja izričito. Sud u bračnom sporu po službenoj dužnosti uređuje vršenje roditeljskog prava i lične odnose djeteta s roditeljem s kojim ne živi kada roditelji o tome nisu saglasni, a žalba ne zadržava izvršenje takvog rješenja (član 75 Porodičnog zakona RS).

Kontakti se mogu ograničiti ili zabraniti samo radi zaštite interesa djeteta: član 145 stav 3 u FBiH, član 86 stav 7 u RS, član 128 stav 3 u Brčkom. Između punog rasporeda i zabrane stoji i nadzirano viđanje. Zasebna mjera je zabrana približavanja djetetu, koju sud izriče u vanparničnom postupku roditelju koji s djetetom ne živi. Rješenje se dostavlja organu starateljstva i policiji, koja je dužna intervenisati i pružiti asistenciju (član 145 stav 5 u FBiH, član 128 stav 5 u Brčkom).

Privremena mjera ne zamjenjuje izmjenu odluke i traje ograničeno. U FBiH sud u odluci o mjeri osiguranja radi izdržavanja određuje i koliko ona traje (član 378 stav 1), a u RS mjera važi do pravosnažnog okončanja postupka ili dok je sud ne promijeni zbog bitno promijenjenih okolnosti (član 75 stav 4). Kad se mjera osiguranja traži prije nego što je tužba podnesena, po opštim pravilima parničnog postupka parnicu treba pokrenuti u roku od 30 dana, inače mjera pada.

Tvrdnje o nasilju moraju biti konkretne i potkrijepljene. U dokaze idu prijave, nalazi, svjedoci, ranije mjere zaštite, medicinska dokumentacija i izvještaji stručnih službi. Kad je dijete neposredno ugroženo, prvo se zovu policija i centar za socijalni rad, a rasprava o dugoročnom režimu dolazi poslije toga.

Kako pokrenuti izmjenu

Izmjena se traži tužbom u parnici, a ne prijedlogom u vanparničnom postupku. Jedini izuzetak je Brčko distrikt, i to samo kada se mijenja raspored viđanja.

U RS novu presudu donosi nadležni sud bez obzira na to koji je sud ranije odlučivao, pa se ne mora nazad u prvobitni sud. U FBiH se staranje i kontakti uređuju u istoj presudi, pa se ne traže odvojenim postupcima.

U tužbi se navodi ranija odluka, opisuje šta se promijenilo, predlaže konkretan novi režim i prilažu dokazi. Zahtjev da sud ponovo razmotri sve ne vodi nikamo. Ako su se roditelji u međuvremenu dogovorili, taj dogovor treba formalizovati: u RS sud sporazum koji je u najboljem interesu djeteta unosi u izreku svoje odluke (član 87 stav 2), a u FBiH ga uvažava pri odlučivanju o kontaktima (član 145 stav 2).

U FBiH organ starateljstva može i sam podnijeti tužbu za novu odluku (član 143), a djetetu imenuje posebnog staratelja u svakom postupku u kojem se odlučuje o njegovim pravima (član 269 stav 2). U RS sudu dostavlja nalaz i stručno mišljenje s prijedlogom, i smije iznositi činjenice koje stranke nisu navele, predlagati dokaze i ulagati pravna sredstva (član 73, koji se na ovaj postupak primjenjuje preko člana 101 stav 2).

Dokazi: prvo hronologija, pa dokumenti

Najkorisniji dokument je hronologija od ranije odluke do danas. U nju idu datumi selidbe, promjene škole, propuštenih kontakata, zdravstvenih promjena, važnih poruka i postupanja nadležnih organa, a uz svaku tačku dokument koji je potvrđuje.

Dokaz mora odgovarati onome što se traži. Ko traži više kontakata, pokazuje kako bi raspored funkcionisao u odnosu na školu, prevoz i obaveze djeteta. Za prelazak djeteta kod drugog roditelja treba pokazati novu rutinu, školu, podršku okoline i način na koji će dijete i dalje viđati roditelja od kojeg odlazi.

Kraći uredan dosje vrijedi više od gomile papira. Ako dokaz ne govori ništa o interesu djeteta, ne treba ga prilagati.

Dijete koje je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice odluke sud mora o postupku obavijestiti na odgovarajući način (član 271 stav 2 Porodičnog zakona FBiH). Njegovo mišljenje pribavljaju sud i stručne službe, ne roditelj koji donese snimak ili napisanu izjavu.

Privremena promjena dogovorom i trajna promjena odluke nisu isto

Roditelji često privremeno pomjere raspored zbog bolesti, putovanja, školskih obaveza ili smjena. Dok obje strane znaju da osnovna odluka i dalje stoji, to je praktično rješenje, a najbolje je da bude zapisano. Problem počinje kad privremeni dogovor potraje mjesecima, pa ga jedan roditelj počne braniti kao novo pravilo.

Trajna promjena toga gdje dijete živi, obima kontakata ili iznosa izdržavanja traži novu odluku ili formalizovan sporazum. To najviše pogađa roditelje u sukobu, one koji su se preselili i one kojima su se troškovi bitno promijenili.

Kako sud gleda ponašanje roditelja poslije ranije odluke

Sud gleda i šta su roditelji radili poslije ranije presude. Roditelj koji je omogućavao kontakte, plaćao izdržavanje i razgovarao o djetetu stoji drugačije od onoga koji je poštovao samo dio odluke koji mu odgovara.

Kad se izmjena traži zbog kršenja odluke, treba pokazati obrazac, a ne jedan propušteni vikend. Kad se traži zato što dijete ima drugačije potrebe, promjena se pokazuje kroz školu, zdravlje, uzrast i svakodnevnu rutinu. Veza između promjene i interesa djeteta mora biti dokaziva, jer se nova odluka na njoj i zasniva.

Korisni propisi i izvori