Viđanje je pravo djeteta, ne ustupak jednom roditelju
Nakon razvoda, dijete ima pravo na lične odnose s oba roditelja. Viđanje s roditeljem s kojim dijete ne živi nije nagrada niti kazna, nego način da dijete održava vezu s oba roditelja. Zato se raspored kontakata uređuje kao pitanje zaštite djeteta, a ne kao privatni ustupak jednom odraslom.
Baš zato raspored kontakata treba urediti što konkretnije. Opšti dogovori tipa „prema dogovoru roditelja" rade samo dok odnosi nisu zategnuti; u konfliktu brzo postaju izvor novih sporova.
Neposredni kontakti - fizičko viđanje
Neposredni kontakti su fizička viđanja roditelja i djeteta. Kad nema sporazuma, u praksi se često polazi od prepoznatljivog okvira: svaki drugi vikend od petka poslije škole ili vrtića do nedjelje navečer, jedan termin tokom radne sedmice i dio praznika ili raspusta. To nije zakonska formula, ali jeste realan početni benchmark od kojeg sud onda odstupa prema dobi djeteta, udaljenosti roditelja i svakodnevnoj organizaciji života.
Tipičan početni okvir u praksi
Kad nema sporazuma, sudovi se u praksi često kreću od prepoznatljivog modela: svaki drugi vikend od petka poslije škole ili vrtića do nedjelje navečer, jedan kraći termin u toku sedmice i dio praznika ili raspusta. To nije zakonska formula, ali jeste realan benchmark od kojeg sud potom odstupa prema dobi djeteta, udaljenosti roditelja i konkretnim okolnostima.
Raspored ne mora biti simetričan - ne mora svaki vikend biti podijeljen na pola. Sud ili roditelji u sporazumu određuju raspored koji odgovara stvarnoj situaciji: udaljenost između domova roditelja, školski raspored djeteta, radne obaveze roditelja i dob djeteta.
Posredni kontakti - telefonski pozivi, poruke, video
Osim fizičkog viđanja, odluka može obuhvatiti i posredne kontakte: telefonske pozive, video pozive, poruke. Ovo je posebno važno kada roditelji žive u različitim gradovima ili kada fizičko viđanje iz objektivnih razloga ne može biti često.
I ovdje se isplati konkretan raspored: ko zove, kojim danima, u koje vrijeme i koliko dugo kontakti obično traju. Bez toga i posredni kontakti postanu još jedno polje prepirke.
Praznici i raspusti
Praznici su često izvor najvećih sporova. Praktična rješenja uključuju: naizmjenično provođenje praznika (ove godine jedan roditelj, sljedeće drugi), podjelu prazničnog perioda na dva dijela ili kombinaciju. Za školske raspuste, obično se dijeli period na način koji djetetu omogućava značajno vrijeme s oba roditelja.
Dogovor o praznicima vrijedi samo ako je dovoljno jasan da se može primijeniti bez novog pregovaranja svake godine. Zbog toga sudovi i stručne službe više cijene precizan raspored nego lijepu, ali praznu formulaciju o „dogovoru roditelja".
Kad sud uređuje viđanje
Ako se roditelji ne mogu dogovoriti, sud određuje raspored ličnih odnosa. Sud gleda: dob djeteta (mlađe dijete obično ima kraće, ali češće kontakte), udaljenost između roditelja, odnos djeteta s roditeljem, kapacitet roditelja da sačuva stabilnost djeteta i eventualne razloge za ograničenje kontakata.
Nadzirano viđanje znači da se kontakt odvija u kontrolisanim uslovima, najčešće u prostorijama centra za socijalni rad ili drugom određenom mjestu, u unaprijed određenim terminima i uz prisustvo socijalnog radnika ili drugog nadzora koji sud odredi. Takva mjera se ne određuje radi kažnjavanja roditelja nego radi zaštite djeteta dok se odnos ne stabilizuje ili dok se ne procijeni da nadzor više nije potreban.