Odluka nije automatska i ne zavisi od jedne osobine roditelja
Sud ne mjeri ko ima veći stan, veću platu ni ko je uvjerljiviji na ročištu. Mjeri najbolji interes djeteta, i to je standard upisan u zakon. Član 129 stav 2 Porodičnog zakona FBiH i član 112 stav 2 Porodičnog zakona Brčko distrikta kažu isto: roditeljsko staranje ostvaruje se u najboljem interesu djeteta. Novi Porodični zakon Republike Srpske, u primjeni od 1. septembra 2023, u članu 8 obavezuje svakoga da u pitanjima koja se tiču djeteta postupa u skladu s njegovim najboljim interesom. Isti standard nosi i član 3 Konvencije UN o pravima djeteta, koju je BiH preuzela sukcesijom.
Šta taj standard konkretno znači, nijedan od tri zakona ne nabraja.
Nema zakonske liste kriterija, nema bodovanja, nema praga prihoda ispod kojeg se dijete ne povjerava. Sud u svakom predmetu utvrđuje cjelinu djetetovog života: gdje je sigurno, ko stvarno brine o svakodnevnim potrebama, kako se čuva odnos s drugim roditeljem i šta se dešava sa školom, zdravljem i rutinom. Okolnosti koje se u praksi najčešće cijene dolaze iz sudske prakse i stručnih smjernica; zakon ih nigdje ne popisuje.
Najrašireniji stav o ovim postupcima je istovremeno i najlakše provjerljiv: da dijete po zakonu pripada majci. Ne pripada. Nijedan porodični zakon u BiH ne poznaje pretpostavku u korist majke ni u korist oca. Član 141 stav 1 zakona u Federaciji BiH i član 124 stav 1 zakona u Brčko distriktu roditelje postavljaju kao ravnopravne, a u Republici Srpskoj član 84 stav 4 kaže samo da je najbolji interes djeteta primaran u svim pitanjima roditeljskog prava. Sudovi u praksi češće odluče da dijete ostane s majkom, ali to slijedi iz okolnosti pojedinačnih predmeta i nema uporište ni u jednoj zakonskoj odredbi.
O tome s kim dijete živi svugdje odlučuje sud, samo je odredba na drugom mjestu u svakom zakonu. U Federaciji BiH član 142 stav 2 kaže izričito da odluku o tome sa kojim roditeljem će dijete živjeti donosi sud. U Republici Srpskoj sud po članu 72 stav 1 o vršenju roditeljskog prava, izdržavanju djece i održavanju ličnih odnosa odlučuje po službenoj dužnosti, presudom kojom razvodi brak. U Brčko distriktu je to član 275 stav 1: odlukom kojom se brak razvodi sud odlučuje i s kojim roditeljem će maloljetno dijete živjeti, a istim članom može dijete smjestiti kod druge osobe ili u ustanovu kad to traži zaštita njegovog najboljeg interesa.
Šta znači svakodnevna briga o djetetu
Svakodnevna briga nije isto što i adresa na kojoj dijete spava. Svaki dan neko budi dijete i vodi ga u vrtić ili školu, javlja se nastavnicima, vodi ga ljekaru, prati terapiju, kupuje odjeću, sprema obroke i organizuje aktivnosti i raspust.
Ako su roditelji te obaveze dijelili, tako to i treba prikazati, bez uljepšavanja.
Dokazi su obični i dostupni: prepiska sa školom, potvrda vrtića, medicinska dokumentacija, poruke o preuzimanju djeteta, računi za djetetove potrebe i raspored smjena. Roditelj koji nosi veliki dio brige, a nigdje nije formalno upisan, to pokazuje hronologijom i papirima. Opis vlastite uloge ne vrijedi mnogo ako ga ništa ne potvrđuje.
Stabilnost doma, škole, rutine i dosadašnjeg stanja
Stabilnost ne znači da dijete nikad ne smije promijeniti stan ni školu. Znači da promjena mora imati razlog koji se može objasniti i da rutina ne puca bez potrebe. Vezanost za školu, vrtić, komšiluk, treninge, ljekara i širu porodicu ulazi u istu ocjenu, a uz svaku okolnost ide i dokaz kojim se potvrđuje.
| Okolnost | Zašto se gleda | Šta može biti dokaz |
|---|---|---|
| Škola ili vrtić | rutina i kontinuitet učenja | potvrda ustanove, raspored, udaljenost od stana |
| Stanovanje | sigurnost i uslovi u kojima dijete živi | adresa, ugovor, prostor za dijete, koliko je smještaj trajan |
| Radno vrijeme roditelja | može li roditelj stvarno biti uz dijete | raspored smjena, ko čuva dijete, plan prevoza |
| Zdravstvene potrebe | terapije, kontrole i posebne potrebe djeteta | nalazi, terapijski plan, potvrde ljekara |
| Kontakti s drugim roditeljem | dijete treba sigurnu vezu s oba roditelja | dosadašnji raspored viđanja i komunikacija roditelja |
Kontinuitet zna biti presudan. Dijete koje već mjesecima živi u istom domu, ide u istu školu, ima svog ljekara i redovne kontakte s drugim roditeljem od nagle promjene u pravilu nema koristi. Ko promjenu traži, treba objasniti zašto je bolja za dijete, a ne zašto je lakša za njega.
Postojeće stanje ipak ne smije biti gotov čin. Roditelj koji je jednostrano odveo dijete, upisao ga u drugu školu ili prekinuo kontakte bez odluke i bez ozbiljnog razloga nije stvorio stabilnost. U Federaciji BiH član 142 stav 8 Porodičnog zakona nalaže roditelju s kojim dijete živi da drugog roditelja prethodno i blagovremeno obavijesti o promjeni prebivališta ili boravišta koja utiče na njegove dužnosti. Sud jednostrana rješenja gleda oprezno.
Veća plata ili veći stan nisu dovoljni sami po sebi
Materijalne prilike ulaze u ocjenu, ali same ne odlučuju. Roditelj s većom platom može platiti bolji stan i skuplje aktivnosti, pa ipak izgubiti tu prednost ako ne uspije organizovati svakodnevnu brigu ili ako koči odnos djeteta s drugim roditeljem. Roditelj s manjim primanjima često ima stabilniju rutinu, bližu podršku i raspored koji stvarno funkcioniše.
Izdržavanje je odvojeno pitanje od toga gdje dijete živi. Roditelj koji s djetetom ne živi zadržava obavezu izdržavanja, a u Federaciji BiH sud će po članu 142 stav 3 istom odlukom odrediti i koje dužnosti taj roditelj obavlja: brigu o zdravlju djeteta i njegovom školovanju, zastupanje u pojedinim poslovima, učešće u važnijim odlukama o podizanju djeteta i upravljanje njegovom imovinom.
Ako te dužnosti nisu određene, roditelju po stavu 4 istog člana ostaje pravo da bude informisan o važnim stvarima u životu djeteta i da se, kad se s postupkom drugog roditelja ne slaže, obrati sudu u vanparničnom postupku. Odluka o tome s kim dijete živi nije nagrada, nego raspored odgovornosti.
Odnos djeteta s drugim roditeljem
Roditelj koji traži da dijete živi s njim mora pokazati i kako će dijete održavati odnos s drugim roditeljem, a u Republici Srpskoj je to i izričita zakonska obaveza. Član 86 stav 6 Porodičnog zakona roditelja s kojim dijete živi obavezuje da lične odnose s drugim roditeljem omogući i podstiče. U Federaciji BiH član 140 stav 2 istu dužnost postavlja na oba roditelja.
Brčko distrikt poslije toga ide svojim putem. Sud presudom kaže s kim dijete živi, ali raspored viđanja poslije toga uređuje organ starateljstva, po članu 128 stav 1, i pritom uvažava sporazum roditelja ako je u najboljem interesu djeteta. Isti organ odlučuje i o prestanku ranije određenog ograničenja. Sud u to ulazi samo u vanparničnom postupku, kad treba izreći zabranu približavanja djetetu, a rješenje dostavlja organu starateljstva i Policiji Brčko distrikta. Spor roditelja o samom ostvarivanju roditeljskog staranja po članu 124 stav 3 takođe ide pred organ starateljstva, onaj na čijem području dijete ima prebivalište.
Sud gleda može li roditelj razdvojiti partnerski sukob od roditeljske uloge. Sprečavanje viđanja bez sigurnosnog razloga, ružno govorenje o drugom roditelju pred djetetom i slanje poruka preko djeteta ulaze u ocjenu, a nepoštovanje već donesene odluke o viđanju posebno.
Kontakt se ipak ne održava po svaku cijenu. Kad postoji nasilje, zanemarivanje, opasnost od odvođenja djeteta ili drugi ozbiljan rizik, viđanje se može ograničiti ili nadzirati. Zakon to dopušta samo radi zaštite djeteta: član 145 stav 3 u Federaciji BiH i član 128 stav 3 u Brčko distriktu. Tvrdnja o riziku bez dokumentacije ne prolazi, jer se ograničenje na golu tvrdnju ne određuje.
Mišljenje djeteta: šta zakon traži, a šta ne
Roditelji najčešće pitaju od koje godine dijete može reći s kim želi živjeti. Ta godina ne postoji. Nijedan porodični zakon u BiH ne vezuje mišljenje djeteta za konkretan uzrast: član 125 stav 1 u Federaciji BiH, član 108 stav 1 u Brčko distriktu i član 88 stav 1 u Republici Srpskoj traže isto, da se mišljenje uzme u skladu s uzrastom i zrelošću djeteta. Granice od deset ili petnaest godina, koje se često spominju, u tim zakonima ne stoje.
Dijete uz to nije samo predmet postupka. Po članu 141 stav 3 u Federaciji BiH, spor roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja pred sudom može pokrenuti i samo dijete, ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice svojih radnji.
U Republici Srpskoj se to mora vidjeti i u papirima. Član 89 traži da sud i nadležni organ u odluci navedu da li je djetetu omogućeno da izrazi mišljenje, a ako nije, da obrazlože zašto su ga preskočili.
Dijete ipak ne bira. Provjerava se da li je mišljenje slobodno, razumije li dijete o čemu se odlučuje i stoji li iza izjave pritisak. Mišljenje pribavljaju sud ili organ starateljstva, u Federaciji BiH po članu 150 stav 5 tako što se maloljetno dijete sasluša ako je u stanju shvatiti o čemu se radi, a mišljenje se posebno uvažava kad se odlučuje o odvajanju djeteta od roditelja.
Taj dio postupka roditelj ne vodi. Snimanje djeteta, naručene poruke sudu i unaprijed prikupljene izjave češće štete nego koriste, jer pokazuju upravo pritisak koji se provjerava. Kad je mišljenje djeteta važno za predmet, pribavlja ga stručna osoba, u uslovima u kojima dijete nije izloženo.
Zajedničko roditeljsko pravo i podijeljeno vrijeme kod oba roditelja
Zajedničko roditeljstvo poslije razvoda nije u BiH svugdje isto uređeno, i tu nastaje najviše zabune. U Republici Srpskoj zajedničko vršenje roditeljskog prava postoji kao poseban institut: po članu 95 stav 2 Porodičnog zakona roditelji koji ne žive zajedno vrše ga zajednički samo ako zaključe sporazum i ako sud ocijeni da je taj sporazum u najboljem interesu djeteta.
Sporazum ima propisan sadržaj. Član 97 traži četiri saglasnosti: da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, šta će se smatrati prebivalištem djeteta, kako se održavaju lični odnosi s roditeljem s kojim dijete ne živi i koliki je doprinos za izdržavanje. Piše se pred organom starateljstva ili sudom, a ako ga sud prihvati, unosi ga u izreku presude. Bez sporazuma se po članu 98 ide na sudsku odluku o samostalnom vršenju roditeljskog prava.
Federacija BiH i Brčko distrikt taj institut nemaju. Član 142 stav 1 zakona u Federaciji polazi od toga da roditeljsko staranje ostvaruje roditelj s kojim dijete živi, a drugom roditelju se istom odlukom dodjeljuju pojedine dužnosti. Praktično to znači jedan osnovni dom i široko postavljene kontakte.
Naizmjenično stanovanje kao model ne poznaje nijedan od tri zakona. Podjela vremena pola-pola nije zabranjena i roditelji je mogu dogovoriti, ali je pred sudom brani samo objašnjenje da odgovara konkretnom djetetu, jer zakonske odredbe na koju bi se roditelji pozvali nema. I kad u Republici Srpskoj postoji sporazum o zajedničkom vršenju, dijete i dalje ima jedno prebivalište, bez obzira na to koliko noći provodi kod svakog roditelja.
Sud zato ne broji dane nego provjerava da li raspored odgovara ovom djetetu. Ako dijete ide u školu u jednom gradu, ima terapije ili teško podnosi stalne selidbe, jednaka podjela mu ne pomaže. Kod male djece, djece s posebnim potrebama i u predmetima s visokim konfliktom takav režim najčešće i ne izdrži.
Posebni scenariji koje sud može drugačije cijeniti
Uzrast djeteta pomjera težište ocjene. Kod bebe i vrlo malog djeteta gleda se ko nosi primarnu svakodnevnu brigu, kakav je ritam spavanja i ishrane i gdje je veza sigurna. Kod školskog djeteta u prvi plan dolaze škola, prevoz, raspored aktivnosti i praćenje obaveza. Kod tinejdžera mišljenje djeteta ima veću težinu, uz istu provjeru da li je slobodno.
Preseljenje traži poseban račun. Roditelj koji ga predlaže treba pokazati šta dijete dobija i šta gubi. Nova škola i novo okruženje stoje naspram udaljenosti od drugog roditelja, troškova puta, izgubljene pomoći bake i djeda i vremena koje djetetu treba da se prilagodi. Preseljenje nije samo po sebi loše, ali se ne mjeri željom roditelja da počne iznova.
Kad je jedan roditelj u inostranstvu, udaljenost je najmanji dio problema. Treba izvodiv raspored, izračunati putni troškovi, način komunikacije između susreta i uredni dokumenti za putovanje djeteta.
Nijedna od tih odluka nije trajna. Po članu 143 Porodičnog zakona FBiH i članu 126 zakona u Brčko distriktu, sud će zbog promijenjenih okolnosti donijeti novu odluku o staranju o djetetu, po tužbi roditelja ili na zahtjev organa starateljstva, pa se ranije određeni režim može mijenjati kad se život djeteta stvarno promijeni.
Roditelj koji traži da dijete živi s njim treba imati izvediv plan
Dobar prijedlog se ne troši na napade na drugog roditelja. On opisuje režim: gdje dijete živi, kako stiže u školu ili vrtić, kada i kako viđa drugog roditelja, ko ga preuzima i vraća, šta biva s praznicima i šta se predlaže za izdržavanje. Rizici se opisuju kroz događaje i dokaze, jer ocjene o ličnosti drugog roditelja tu ne pomažu.
Plan treba da izdrži običnu sedmicu, sa buđenjem, prevozom, učenjem, obrocima, aktivnostima, ljekarom i reakcijom u hitnom slučaju. Roditelj koji radi smjene ili često putuje mora reći ko čuva dijete u tim periodima i gdje dijete tada boravi. Sud mora vidjeti da raspored ne visi o nejasnom obećanju trećih osoba.
Sporazum roditelja skraćuje cijeli put. U Federaciji BiH sud će po članu 142 stav 7 uvažiti sporazum ako je u najboljem interesu djeteta, a ako ga nema, uputiće roditelje osobi ovlaštenoj za posredovanje; za sporazumni razvod član 44 traži sporazum o roditeljskom staranju, izdržavanju djeteta i uslovima viđanja, sklopljen upravo u postupku posredovanja. U Republici Srpskoj je mirenje pred organom starateljstva po članu 56 obavezno prije tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod kad ima maloljetne djece.
Dosje treba da bude čitljiv. Hronologija iz koje se vidi šta se desilo, kada i zašto je važno za dijete vrijedi više od stotina nepovezanih poruka. Plan ne mora biti savršen, ali mora biti stvaran: ako se ne uklapa u posao, udaljenost ili stanovanje roditelja, sud će to primijetiti prije njega.
Braća, sestre i pomoć šire porodice
Kad ima više djece, razdvajanje braće i sestara je izuzetak. Za njega trebaju posebne okolnosti: velika razlika u uzrastu, različite potrebe, ozbiljan sukob među djecom ili situacija u kojoj jedno rješenje očigledno ne odgovara svima.
Roditelj koji predlaže da jedno dijete živi kod njega, a drugo kod drugog roditelja, mora objasniti zašto je to u interesu svakog djeteta ponaosob, kako će djeca međusobno ostati u kontaktu i kako se dijele škola, viđanje i troškovi. Ravnoteža između roditelja nije razlog.
Šira porodica se cijeni po onome što stvarno radi: prevoz do škole, čuvanje dok roditelj radi, pomoć oko terapije, stabilan dom u kojem dijete već živi. Sud dijete ne povjerava baki i djedu umjesto roditelju zato što oni žele pomoći. Podrška se računa kao dio roditeljskog plana, a plan ne može stajati samo na njoj.
Korisni propisi i izvori
- Porodični zakon FBiH
Tekst zakona koji se primjenjuje u Federaciji BiH: član 142 o tome s kojim roditeljem dijete živi i koje dužnosti ostaju drugom roditelju, član 145 o viđanju i član 125 o mišljenju djeteta.
- Porodični zakon Republike Srpske
Novi zakon iz 2023. sa svim izmjenama, gdje se čitaju uslovi za zajedničko vršenje roditeljskog prava (članovi 95 i 97), obavezno mirenje i šta sud odlučuje presudom o razvodu.
- Porodični zakon Brčko distrikta BiH
Zakon po kojem se postupa u Brčkom: član 275 s obavezom suda da odlukom o razvodu odredi s kojim roditeljem dijete živi, uz odredbe po kojima raspored viđanja poslije toga uređuje organ starateljstva.
- Skupština Brčko distrikta BiH - Porodični zakon
Zvanična stranica Skupštine distrikta s dokumentom zakona za preuzimanje, korisna kad vam treba verzija na koju se možete pozvati u podnesku.
- Smjernice za procjenu i utvrđivanje najboljeg interesa djeteta u BiH