Državljanstvo BiH za emigrante, djecu i unuke emigranata - ko može tražiti, koji su pravni osnovi i kako dokazivati

Zakonska definicija iseljenika

Zakon o državljanstvu Bosne i Hercegovine, prečišćeni tekst objavljen u "Službenom glasniku BiH" broj 22/16, u članu 13. nabraja lica koja imaju pravo da državljanstvo dobiju na osnovu zahtjeva bez ispunjavanja dva uslova koja inače važe za naturalizaciju. To su emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu i prva i druga generacija njihovih potomaka.

Pojam ima svoju zakonsku definiciju, i to u entitetskim zakonima. Po suštini je u oba ista: iseljenik ili emigrant je lice koje se iselilo s namjerom da se stalno nastani u inostranstvu. Federalni zakon iseljenje veže za teritoriju Federacije, zakon Republike Srpske za iseljenje iz Republike Srpske ili s prostora bivše Bosne i Hercegovine.

Ova definicija ima dvije posljedice koje se često previde. Namjera trajnog nastanjenja je element pojma, pa student na razmjeni ili radnik poslan na privremeni rad nisu iseljenici u ovom smislu. Vrijedi i obrnuto: iseljenik ostaje iseljenik i kada je u međuvremenu uzeo strani pasoš, jer se pojam veže za odlazak, nezavisno od državljanstva koje je poslije stekao.

Član 13. ne uvodi novi način sticanja. Zakon poznaje pet osnova: porijeklo, rođenje na teritoriji BiH, usvojenje, naturalizaciju i međunarodni sporazum. Iseljenički osnov je olakšani oblik naturalizacije, pa se ostatak pravila o naturalizaciji na njega i dalje primjenjuje. Ako tek počinjete i niste sigurni koji vam osnov odgovara, pregled svih načina sticanja državljanstva BiH omogućava poređenje osnova.

Pravo djece i unuka iseljenika

Pravo je zakonom ograničeno prema generaciji potomaka. Prva generacija potomaka su djeca iseljenika, druga su unuci, a praunuk je treća generacija i u član 13. više ne ulazi.

Unuci su, prema tome, posljednja generacija potomaka obuhvaćena ovim osnovom.

Porodice često očekuju da se traži državljanstvo pretka, iako to nije uslov. Odredba se odnosi na iseljenje pretka, pa se dokazuju odlazak s teritorije i namjera trajnog nastanjenja. Nadležni organ svejedno sve provjerava u evidencijama, i uvjerenje o državljanstvu pretka, ako se može pribaviti, ostaje najjači pojedinačni dokaz u spisu.

Uslov povratka u BiH

Tekst člana 13. istu stvar kaže na dva mjesta. Pravo imaju emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, i prva i druga generacija njihovih potomaka koji su se vratili. Federalni zakon je još izričitiji i povratak veže i za emigrante i za potomke.

Olakšica ukida obavezu da tri godine prije zahtjeva imate odobren stalni boravak u BiH. Vezu s povratkom, koja stoji u samoj odredbi, ne ukida. Ko ostaje živjeti vani i povratak ne planira, teško će ispuniti uslove po ovom osnovu, ma koliko dokumentovana bila porodična veza.

U Federaciji BiH povratak je stavka na spisku dokaza. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i od emigranta i od njegovih potomaka traži dokaz da su prijavili boravak u Federaciji. Trogodišnji stalni boravak i prijavljen boravak su dvije različite stvari: prvi je izuzet, drugi se traži. Ako se selite, na povratak se veže i sređivanje adrese i dokumenata u BiH, pa te dvije stvari planirajte zajedno.

I dalje treba poštovati ranija upozorenja. Posrednik ne može garantovati ishod, jer organ odlučuje po zakonskim uslovima i po dokazima u spisu. Originale ne šaljite poštom prije nego što provjerite jesu li dovoljne ovjerene kopije uz uvid u original. A ako vam neko usmeno kaže nešto što mijenja smjer predmeta, tražite to u pisanoj formi, s imenom službenika i datumom.

Dva izuzetka i preostali uslovi naturalizacije

Član 13. izuzima tačno dva uslova iz člana 9. stav 1: tačku b) i tačku f). Podnosilac mora ispuniti sve ostale uslove iz tog člana.

Tačka b) je odobren stalni boravak u BiH najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva. Tačka f) je odricanje od ranijeg državljanstva ili njegov gubitak prije sticanja bosanskohercegovačkog. Za nekoga ko u Kanadi ili Švedskoj ima posao i pasoš, to su dva najteža uslova u cijelom zakonu, i oslobađanje od njih je svrha ove odredbe.

Bračni partner iseljenika ili potomka

Stav 2. člana 13. daje bračnom drugu iseljenika ili njegovog potomka pravo da državljanstvo traži bez uslova stalnog boravka iz tačke b), ali uz uslove koje zakon inače postavlja bračnom drugu državljanina BiH: brak koji je trajao najmanje pet godina prije podnošenja zahtjeva i koji još traje, te pravilo o ranijem državljanstvu.

Na iseljenika i njegovog potomka uslov odricanja od ranijeg državljanstva se ne primjenjuje, a bračnom drugu se ne izuzima na isti način. Prije nego što računate na ovaj put, provjerite šta brak s državljaninom BiH kao osnov stvarno traži i kojim se dokazima potvrđuje.

Pravo bračnog druga izvedeno je iz statusa supružnika, pa je redoslijed logičan: ako vaš supružnik svoj predmet još nije riješio, prvo ide njegov zahtjev, pa onda vaš.

Dokazi o iseljenju pretka i srodstvu

U ovom predmetu dokazuju se dvije činjenice. Prva je da je predak iseljenik u smislu zakona, dakle da je otišao s teritorije BiH s namjerom da se stalno nastani u inostranstvu. Druga je da ste vi njegov potomak prve ili druge generacije, uz neprekinut niz dokaza o srodstvu.

Iseljenje se dokazuje sačuvanom dokumentacijom o odlasku. U spis najčešće idu odjava prebivališta, stara jugoslovenska ili bosanskohercegovačka lična isprava s adresom u BiH, radna knjižica, potvrda općine ili arhiva o iseljenju, prvi boravišni ili radni dokument iz države doseljenja i, ako ga ima, dokument o naturalizaciji u toj državi s datumom izdavanja.

Srodstvo se dokazuje izvodima iz matičnih knjiga rođenih i vjenčanih za svakog člana porodičnog niza. Za unuka su to tri osobe: djed ili baka, roditelj, pa vi. Uz njih ide vaš rodni list iz države u kojoj ste rođeni, a uvjerenje o državljanstvu pretka pribavite ako je ikako moguće, jer ono organu skraćuje provjeru u evidencijama.

Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova je za ovaj osnov objavilo spisak dokaza. Uz redovnu dokumentaciju za naturalizaciju, iz koje otpada dokaz o stalnom boravku, traže se tri stvari: dokaz inozemnog organa da predak ima ili je imao status emigranta u inostranstvu, dokaz da ste prva ili druga generacija njegovih potomaka i dokaz da ste prijavili boravak u Federaciji.

Dio dokaza nećete ni pribavljati. Ministarstvo po službenoj dužnosti traži podatke o boravku od Službe za poslove sa strancima, podatak o mjeri protjerivanja od Ministarstva sigurnosti, sigurnosnu provjeru od Obavještajno-sigurnosne agencije i kaznenu evidenciju od Federalne uprave policije. Vaš dio su matične isprave, dokaz o prihodima, poreska potvrda, uvjerenje iz kaznene evidencije države u kojoj živite i izjava o prihvatanju pravnog sistema.

Univerzalan spisak dokumenata ipak ne postoji, jer ga organ dopunjava prema onome što o vama već ima u evidencijama. Ponavlja se samo zahtjev da isprave budu vjerodostojne, međusobno usklađene i, gdje je to propisano, ne starije od roka koji organ postavi.

Nedostajuće isprave i neusklađeni podaci

Kod predmeta koji sežu tri generacije unazad očekuje se da dio dokumentacije nedostaje. Prvi potez je uvijek isti: nove izvode tražite u matičnom uredu općine u kojoj je događaj upisan. Za knjige koje su oštećene, izmještene ili nikad nisu vođene nadležni su općinski i entitetski arhivi.

Za događaje u inostranstvu izvode izdaje organ države u kojoj je događaj upisan. Uz njih tražite i potvrde o promjenama imena i prezimena, jer se prezimena kroz tri generacije mijenjaju iz najobičnijih razloga: transkripcija u novoj državi, brak, razvod, prilagođavanje tamošnjem pravopisu. Svaka takva promjena traži svoju ispravu, jer bez nje organ na tom mjestu ne može utvrditi povezanost osoba.

Izjave svjedoka i genetski testovi službene isprave ne zamjenjuju. Kada se činjenica nikako ne može dokazati ispravom, put vodi na sudsko utvrđivanje činjenice pa na upis po sudskoj odluci, a to je zaseban i osjetno duži postupak.

Prije nego što bilo šta pošaljete na prevod, uporedite datume i mjesta u svemu što već imate. Neusklađen datum rođenja ili drugačije napisano mjesto proizvodi poziv na dopunu, a svaka dopuna vraća predmet na početak čekanja.

Predaja zahtjeva i nadležnost za odlučivanje

Iz inostranstva zahtjev ide preko diplomatsko-konzularnog predstavništva BiH. Zakon je tu izričit: molba se podnosi neposredno nadležnom organu, ili preko DKP-a ako podnosilac živi u inostranstvu.

Ambasada i konzulat pritom ne odlučuju. Oni provjeravaju identitet, primaju i ovjeravaju šta treba i predmet prosljeđuju u BiH. O zahtjevima po iseljeničkom osnovu odlučuju entitetski organi: u Federaciji BiH Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, u Republici Srpskoj Ministarstvo uprave i lokalne samouprave. Ministarstvo civilnih poslova BiH ove predmete ne rješava.

Entitetska nadležnost znači i da uz državljanstvo BiH dobijate entitetsko državljanstvo. Od njega zavisi koji organ vodi vaš predmet i koje vas evidencije kasnije prate.

1. Napišite pregled činjenica: ko je iselio, kada i odakle, ko je vaš roditelj, gdje ste i kada rođeni i koje isprave već imate.
2. Zatražite od DKP-a ili nadležnog entitetskog organa pisanu listu dokumenata baš za iseljenički osnov, uz odgovor traži li se apostille za vašu državu.
3. Pribavite izvode iz BiH i iz države u kojoj živite, pa tek onda idite na ovjere i prevod; prevodi se rade na finalne, ovjerene verzije.
4. Zakažite termin u DKP-u, predajte zahtjev i platite taksu.
5. Na svaki poziv za dopunu odgovorite u roku koji je u njemu naveden, jer propušten rok može značiti odbacivanje zahtjeva.

Rokovi, takse i pravni lijek

Zakon nadležnom organu daje 60 dana da riješi urednu molbu. Rok teče od primanja uredne prijave, pa vrijeme koje predmet provede na putu od ambasade do organa u BiH i svaka dopuna spisa taj rok pomjeraju.

Donošenjem pozitivnog rješenja postupak još nije završen. Entitetski organ ga u roku od tri sedmice šalje Ministarstvu civilnih poslova BiH, a na snagu stupa dva mjeseca nakon slanja. U tom roku ministarstvo predmet i provjerava; ako ocijeni da uslovi nisu ispunjeni, vraća ga entitetskom organu na ponovno razmatranje.

Taksa za zahtjev predat u diplomatsko-konzularnom predstavništvu iznosi 200 eura i propisana je tarifom administrativnih taksi BiH, pa ne zavisi od države u kojoj predajete. Sve ostalo nema jedinstven cjenovnik: izvodi iz matičnih knjiga u BiH i vani, apostille ili legalizacija u državi izdavanja, prevod sudskog tumača po stranici i, kada predmet to traži, arhivske potvrde i pravna pomoć.

Protiv odluke se može pokrenuti upravni spor. U Federaciji BiH postoji i žalbeni stepen: protiv prvostepenih rješenja žalba se izjavljuje Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova u roku od 15 dana, a rješenja tog ministarstva su konačna i protiv njih se vodi upravni spor pred kantonalnim sudom. Odbijajuće rješenje mora imati pisano obrazloženje i pouku o pravnom lijeku, a rok iz pouke počinje prijemom rješenja. Datum naveden na rješenju nije početak roka.

Roka do kojeg se pravo mora iskoristiti nema. Ne postavlja ga ni član 13. ni prelazne odredbe zakona. Odgađanje ipak otežava postupak, jer dokazi o iseljenju s godinama postaju teže dostupni, a arhivska traženja produžavaju svaki predmet.

Zadržavanje državljanstva i propisi druge države

Ovo je najveća praktična prednost iseljeničkog osnova. Uslov odricanja od ranijeg državljanstva se ne primjenjuje, pa ne birate između bosanskohercegovačkog i onog koje već imate.

Opšte pravilo je inače uže. Zakon dopušta državljanima BiH da imaju i drugo državljanstvo pod uslovom da s tom državom postoji bilateralni sporazum, a takvih sporazuma BiH ima malo. Kod ovog osnova to pitanje u predmet ne ulazi, jer izuzetak stoji u samom članu 13. Kod drugih osnova ulazi, i tada je korisno znati kako je dvojno državljanstvo uređeno u BiH.

Treba provjeriti i propise države u kojoj živite. BiH vam ništa neće oduzeti, ali pojedine države sticanje drugog državljanstva ograničavaju, uslovljavaju prethodnom dozvolom ili traže obavještenje. Prije predaje zahtjeva provjerite šta o tome kaže propis države čiji pasoš nosite; za Njemačku je taj odnos razrađen u tekstu o dvojnom državljanstvu BiH i Njemačke.

Drugi osnovi kada iseljenički nije primjenjiv

Osobe koje nisu obuhvaćene članom 13. mogu razmotriti druge osnove. Posebno treba provjeriti tri situacije koje se u porodičnim razgovorima obično preskoče.

Roditelj je bio državljanin BiH kada ste se rodili

Tada dokazujete postojeće državljanstvo, bez zahtjeva za prijem. Za dijete rođeno u inostranstvu čiji je samo jedan roditelj bio državljanin prijava za evidentiranje mora stići prije navršene 23. godine; ako su oba roditelja bila državljani, roka nema. Ko je državljanstvo stekao porijeklom a nikad nije upisan, traži naknadni upis, i to bilo kada, jer se takvo lice državljaninom smatra od dana rođenja. Ako u BiH nikad niste imali prebivalište, zahtjev ide organu prema posljednjem prebivalištu vašeg roditelja. Nakon upisa slijede JMB i prvi lični dokumenti.

Državljanstvo BiH ste nekad imali pa izgubili

Ako vam je prestalo odricanjem ili otpustom radi sticanja ili zadržavanja stranog državljanstva, ide se po odredbi o ponovnom sticanju. Ona je stroža od iseljeničke: traži odobren privremeni boravak u BiH od najmanje godinu dana neposredno prije zahtjeva, ili odobren stalni boravak.

Praunuci i dalji potomci iseljenika

Praunuku i svakoj daljoj generaciji ostaju opšti osnovi, s punim uslovima člana 9., uključujući tri godine odobrenog stalnog boravka i odricanje od ranijeg državljanstva. Porodična veza s BiH ima značaj pri ocjeni u redovnom postupku, ali ne predstavlja poseban osnov.

Utvrđivanje osnova i priprema dokaza prije troškova

Najveća ušteda postiže se pravilnim redoslijedom pripreme. Prvo se utvrđuje osnov, pa se tek onda skupljaju papiri. Obrnut redoslijed je najskuplja greška u ovim predmetima, jer se prevodi i ovjere plaćaju unaprijed, a ne vraćaju kada se ispostavi da osnov nije taj.

1. Zapišite ko je iselio, kada i odakle, pa pobrojte isprave koje o tome već postoje u kući.
2. Utvrdite jeste li prva ili druga generacija potomaka, jer od toga zavisi ulazite li uopšte u član 13.
3. Razjasnite pitanje povratka: vraćate li se u BiH, kada i u kojem obliku.
4. Tražite pisanu listu dokumenata od nadležnog organa ili DKP-a, s odgovorom traži li se apostille za vašu državu.
5. Tek nakon toga naručujte izvode, ovjere i prevode.

Advokata uzmite kada predmet to stvarno traži: prekid u lancu isprava, raniji prestanak državljanstva ili spor oko toga je li predak uopšte iseljenik u smislu zakona. U takvim predmetima advokat s iskustvom u upravnom pravu koristan je već prije predaje zahtjeva; nemojte čekati odbijanje da ga angažujete.

Korisni linkovi