Razvod kada postoje maloljetna djeca u BiH - kako postupak okvirno izgleda u FBiH, RS i Brčkom

Prvi korak: pripremiti plan za dijete, centar i sud

Organ starateljstva ne prepisuje ono što mu roditelji ispričaju. Porodični zakon FBiH ga u članu 284. obavezuje da na zahtjev suda prikupi podatke o ličnim i porodičnim prilikama djeteta i stranaka, a kada se odlučuje o izdržavanju i imovinske prilike, uz izričit zadatak da provjeri da li prikazani prihodi odgovaraju stvarnom stanju. U Republici Srpskoj isti posao ide kroz nalaz i stručno mišljenje s prijedlogom, koje sud mora zatražiti prije odluke (čl. 73. i 105. PZ RS).

Roditelj koji to zna ne dolazi s općim tvrdnjama. Prije predaje tužbe ili prijedloga vrijedi složiti konkretne podatke: gdje dijete sada živi, ko ga vodi u vrtić ili školu, ko ga vodi ljekaru, kako izgleda kontakt s drugim roditeljem i koji troškovi djeteta već postoje.

Cilj te pripreme je uzak. Kada je odnos zategnut, konkretni podaci sužavaju prostor za nadmetanje bez pokrića; kada dogovor postoji, isti podaci ga čine dovoljno određenim da ga sud može unijeti u izreku presude. Isti materijal koristi se i na posredovanju, pa se ne priprema dvaput.

FBiH, RS i Brčko ne vode postupak identično

Porodično pravo u BiH nije uređeno jednim državnim zakonom, pa se razlike osjete prije nego što predmet uopšte dođe do suda. Prvi korak je pokušaj mirenja, odnosno posredovanja, i obavezan je u sva tri propisa čim postoji zajednička maloljetna djeca. Vodi ga centar za socijalni rad kao organ starateljstva, dok u Federaciji BiH taj posao obavlja posebno ovlaštena osoba ili pravno lice.

U Federaciji BiH zahtjev za posredovanje podnosi se prije pokretanja postupka za razvod (čl. 45. st. 1). Ovlaštena osoba mora postupak pokrenuti u roku od osam dana i pozvati oba partnera da lično dođu, bez punomoćnika (čl. 47). Posredovanje se okončava u roku od dva mjeseca, izuzetno tri (čl. 51). Tužba ili zahtjev predat prije nego što je posredovanje okončano bit će odbačen (čl. 52).

Republika Srpska od 1. septembra 2023. primjenjuje novi Porodični zakon. Mirenje se pokreće pred organom starateljstva prije tužbe ili zajedničkog prijedloga (čl. 56), ročište se zakazuje u roku od 15 dana od pokretanja (čl. 58), a cijeli postupak mora biti sproveden u roku od tri mjeseca (čl. 61). Tu je i rok koji se najlakše propusti: tužba ili zajednički prijedlog podnose se uz zapisnik u roku od šest mjeseci od njegovog prijema, a nakon toga se mirenje mora ponoviti (čl. 63).

Brčko distrikt ima obrnut redoslijed. Podnesak ide prvo sudu, a sud po prijemu traži od Organa starateljstva da pokuša mirenje i dostavlja mu primjerak tužbe sa svim prilozima (čl. 42). Organ starateljstva ima dva mjeseca da mirenje sprovede i zapisnik vrati sudu (čl. 46). Ako se partneri izmire, smatra se da je tužba povučena (čl. 48).

Sporazumni put i tužba imaju različitu logiku

Ako se roditelji slažu o razvodu i o djetetu, podnesak je zajednički, ali njegov sadržaj propisuje zakon. U Federaciji BiH sud će brak razvesti po zahtjevu za sporazumni razvod samo ako je od sklapanja braka prošlo najmanje šest mjeseci i ako postoji sporazum sklopljen u postupku posredovanja, koji pokriva ostvarivanje roditeljskog staranja, izdržavanje djeteta, način održavanja ličnih odnosa s roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanje bračnog partnera (čl. 44. st. 1). Sporazum koji nije u interesu djeteta sud će odbiti (st. 2).

Republika Srpska za roditelje maloljetne djece ima poseban podnesak. Zajednički prijedlog za razvod braka iz člana 53. mora sadržavati sporazum o zajedničkom ili samostalnom vršenju roditeljskog prava, o izdržavanju djeteta i o održavanju ličnih odnosa s roditeljem s kojim dijete ne živi. Ako sud ocijeni da je sporazum u najboljem interesu djeteta, unosi ga u izreku presude; ako ocijeni da nije, brak razvodi, a o djetetu odlučuje po službenoj dužnosti. Zahtjev za sporazumni razvod iz člana 54. namijenjen je parovima bez maloljetne djece i za roditelje ne dolazi u obzir.

U Brčko distriktu sporazumni prijedlog je izričito predviđen za partnere sa zajedničkom maloljetnom ili usvojenom djecom (čl. 40. st. 1). Odustane li jedan od njih, a drugi ostane pri razvodu, isti prijedlog se dalje vodi kao tužba za razvod braka (st. 2).

Kada dogovora nema, jedan roditelj podnosi tužbu i težina se premješta na dokaze. Veći stan i glasniji nastup tu znače malo. Sud gleda kontinuitet brige, sigurnost djeteta i to hoće li roditelj kod kojeg bi dijete živjelo održati njegov odnos s drugim roditeljem, osim kada je taj odnos štetan.

Šta sud mora riješiti kada postoje maloljetna djeca

Ovdje se propisi razilaze najozbiljnije, i to oko pitanja koje roditelji najčešće postavljaju: može li se roditeljstvo i dalje dijeliti.

U Republici Srpskoj može. Član 95. stav 2. dopušta da roditelji koji ne vode zajednički život i dalje zajednički vrše roditeljsko pravo, ako o tome zaključe sporazum i ako sud procijeni da je to u najboljem interesu djeteta. Sporazum mora imati četiri stvari (čl. 97): saglasnost da će roditeljska prava obavljati zajednički, dogovor o tome šta se smatra prebivalištem djeteta, način održavanja ličnih odnosa s roditeljem s kojim dijete ne živi i visinu doprinosa za izdržavanje. Sačinjava se u pisanoj formi pred organom starateljstva ili sudom, a prihvaćen ulazi u izreku presude.

Federacija BiH taj institut nema. Član 142. stav 1. kaže da roditeljsko staranje ostvaruje roditelj s kojim dijete živi, a stav 3. daje sudu da drugom roditelju odlukom dodijeli pojedine dužnosti: brigu o zdravlju djeteta, brigu o školovanju, zastupanje u nekim poslovima, učešće u važnijim odlukama o podizanju djeteta i upravljanje njegovom imovinom. Roditelj koji te dužnosti nije dobio ima pravo da bude informisan o važnim stvarima, a ako se s nekim postupkom drugog roditelja ne slaže, prigovor podnosi sudu u vanparničnom postupku (st. 4).

Brčko distrikt kod staranja prati federalno rješenje (čl. 125), ali viđanje vodi drugim putem. Održavanje ličnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi uređuje Organ starateljstva, a ne sud (čl. 128. st. 1), kao i spor roditelja o ostvarivanju roditeljskog staranja (čl. 124. st. 3). Presuda o razvodu tamo odlučuje s kim dijete živi i koliko iznosi izdržavanje, dok raspored viđanja stiže iz upravnog postupka.

Uz to ide iznos izdržavanja, a kada postoji rizik, i ograničenje kontakta. Lični odnosi se ograničavaju ili zabranjuju samo radi zaštite djeteta (čl. 145. st. 3. u FBiH, čl. 86. st. 7. u RS, čl. 128. st. 3. u Brčkom), pa se tim putem određuje i nadziran ili sužen kontakt. Kod uznemiravanja sud u vanparničnom postupku može zabraniti roditelju da se približava djetetu, a rješenje se dostavlja policiji (čl. 145. st. 5. PZ FBiH, čl. 128. st. 5. PZ Brčko distrikta).

Dokumenti i dokazi treba da pokažu život djeteta

Papirologija za sam brak je kratka: izvod iz matične knjige vjenčanih, rodni list djeteta, tačne adrese oba roditelja, tužba ili prijedlog i punomoć ako vas zastupa advokat. Za odluku o djetetu ta gomila znači malo.

Težinu imaju dokazi o rutini. Ako se traži izdržavanje, to su računi i potvrde o troškovima. Ako se spori gdje dijete živi, to su škola ili vrtić, zdravstvena zaštita, dosadašnja briga i stvarni uslovi stanovanja. Složite ih po temama umjesto da predajete nepovezanu hrpu poruka i računa: jedan snop za školu, jedan za zdravlje, jedan za troškove, jedan za dosadašnje kontakte. Tvrdnje o nasilju, zanemarivanju ili sigurnosnom riziku traže prijave, nalaze, dokumente ili svjedoke, a ne opise sukoba.

Nalaz i mišljenje organa starateljstva su odvojen dokaz i sud ih mora pribaviti prije odluke. U FBiH sud traži mišljenje i prijedlog, organ starateljstva je dužan uzeti u obzir mišljenje osobe ovlaštene za posredovanje i sve dostaviti hitno (čl. 305). U RS sud traži nalaz i stručno mišljenje s prijedlogom (čl. 105), a organ starateljstva smije iznositi činjenice koje stranke nisu navele, predlagati dokaze i ulagati pravna sredstva (čl. 73). U Brčkom to uređuje član 276. U sva tri slučaja sud nije vezan zahtjevima stranaka.

Šta ako roditelji ne mogu čekati kraj postupka

Zakon postupak proglašava hitnim, ali ti rokovi obavezuju sud, ne stranku. U FBiH ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od 15 dana od prijema tužbe ili zahtjeva, presuda se izrađuje najkasnije 15 dana od zaključenja glavne rasprave, a drugostepeni sud o žalbi odlučuje u roku od 15 dana od njenog prijema (čl. 273. PZ FBiH). Brčko distrikt propisuje hitnost bez tih rokova (čl. 249. st. 3. PZ Brčko distrikta).

Jedan rok ipak pada na stranku i razlikuje se po nadležnostima. Odgovor na tužbu se u FBiH i Brčkom predaje u roku od 30 dana (čl. 70. Zakona o parničnom postupku FBiH, čl. 193. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta), a u Republici Srpskoj u roku od 15 dana od prijema tužbe, jer porodični i bračni sporovi tamo imaju posebnu glavu u Zakonu o parničnom postupku (čl. 433j). Isti član drži i tempo suda u RS: tužba se tuženom dostavlja u roku od 15 dana, pripremno ročište se zakazuje u narednih 15, a glavna rasprava se održava najkasnije 15 dana nakon njega. Stvarno trajanje predmeta ipak zavisi od dostave, vještačenja i opterećenja suda.

Zato postoje privremena rješenja, dostupna ranije nego što većina roditelja očekuje. U FBiH već tokom posredovanja organ starateljstva odlučuje s kim će dijete živjeti, o kontaktima i o izdržavanju, ako roditelji ne postignu sporazum ili postignuti sporazum ne odgovara interesu djeteta. Ta odluka važi do pravosnažnosti odluke o razvodu, a žalba ne odlaže njeno izvršenje (čl. 50). U RS organ starateljstva tokom mirenja rješenjem uređuje lične odnose na zahtjev jednog roditelja, s istim dejstvom žalbe (čl. 74).

Kada predmet stigne u sud, privremenu mjeru sud može odrediti i sam. U FBiH i Brčkom to su izdržavanje i smještaj maloljetne djece (čl. 276. PZ FBiH, čl. 251. PZ Brčko distrikta), u RS vršenje roditeljskog prava i lični odnosi, čime prestaje da važi ranije rješenje organa starateljstva o istom pitanju (čl. 75).

Za takav prijedlog neugodna situacija nije dovoljna. Treba pokazati zašto čekanje šteti djetetu: nema stabilnog rasporeda, jedan roditelj onemogućava kontakte, nedostaje novca za osnovne potrebe, prijeti odvođenje djeteta ili postoji sigurnosni problem. Dokazi hitnosti se prilažu uz prijedlog, ne naknadno.

Ako jedan roditelj živi u drugom gradu ili inostranstvu

Udaljenost mijenja i sam početak postupka. Republika Srpska i Brčko distrikt izričito oslobađaju organ starateljstva obaveze da zakaže ročište za mirenje kada drugi supružnik ima prebivalište ili boravište u inostranstvu (čl. 62. PZ RS, čl. 47. PZ Brčko distrikta), a umjesto zapisnika se sačinjava službena zabilješka istog dejstva. Federacija BiH taj izuzetak nema: posredovanje otpada samo ako je boravište drugog partnera nepoznato najmanje šest mjeseci ili mu je oduzeta poslovna sposobnost (čl. 45. st. 4). Kada jedan supružnik živi u inostranstvu, najviše vremena obično potroše nadležnost i dostava.

U samom rasporedu udaljenost se ne rješava dobrom voljom. Sud treba vidjeti ko vozi dijete, koliko traje put, ko snosi trošak, gdje se dijete predaje i može li raspored uopšte stati uz školu. Režim koji na papiru izgleda uredno pada čim dijete svaki drugi vikend mora provesti pet sati u autu.

Roditelj koji živi daleko obično predlaže duže periode tokom raspusta, redovnu video-komunikaciju i jasne datume dolaska i preuzimanja. Roditelj kod kojeg dijete živi udaljenost ne može koristiti kao razlog za isključivanje drugog roditelja ako sigurnosnih razloga nema. Ako se selidba tek planira, promjena prebivališta djeteta traži dogovor ili odluku prije nego što se dogodi.

Kako se izdržavanje uklapa u razvod s djecom

O izdržavanju sud odlučuje i bez posebnog zahtjeva. Odluka o izdržavanju djeteta donosi se istom odlukom kojom se brak razvodi (čl. 308. PZ FBiH, čl. 279. PZ Brčko distrikta), a u RS je to izričita obaveza po službenoj dužnosti kad god sud odlučuje o vršenju roditeljskog prava (čl. 72. i 295).

Mjerilo je u sva tri zakona isto: potrebe djeteta i mogućnosti roditelja. Republika Srpska mu je dodala brojku koje u FBiH i Brčkom nema. Po članu 292. PZ RS iznos ne može biti manji od 15% prosječne mjesečne neto plate u Republici Srpskoj za svako izdržavano lice, ni veći od 50% ukupnih mjesečnih prihoda davaoca izdržavanja za sva lica koja izdržavanje traže, a dosuđuje se od dana podnošenja zahtjeva. U FBiH sud potrebe i mogućnosti utvrđuje po članovima 235. i 236, uz izričito pravilo da se rad i briga roditelja s kojim dijete živi cijene kao doprinos izdržavanju i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obaveze. Brčko distrikt istu materiju uređuje članovima 194. i 195.

Razlika postoji i kod sporazuma o izdržavanju. U FBiH i Brčkom sporazum roditelja o visini doprinosa, uključujući i onaj zaključen pred notarom, ima snagu izvršne isprave (čl. 238. st. 3. PZ FBiH, čl. 216. st. 3. PZ Brčko distrikta). Porodični zakon RS takvu odredbu nema, pa se naplata tamo oslanja na sudsku odluku.

Šta god da se dogovori, treba imati mjesečni iznos, dan uplate, račun za uplatu i podjelu posebnih troškova. Usmeni dogovor se raspada onog dana kada prestane uplata, jer se ni dug ni njegov iznos više ne mogu dokazati.

Najčešće greške roditelja u postupku

Prva greška je pretvaranje bračnog sukoba u spor o djetetu. Sud o djetetu ne odlučuje da bi kaznio roditelja. Druga je neodređen dogovor, jer rečenica da će se kontakti uređivati po dogovoru prestaje vrijediti onog dana kada dogovora nestane. Treća je obustava plaćanja ili viđanja iz ljutnje, kojom roditelj gubi upravo ono što bi sud inače uzeo kao dokaz spremnosti na saradnju.

Četvrta se plaća najskuplje. Rok za žalbu na prvostepenu presudu nije isti u sva tri propisa: u FBiH i Brčkom je 30 dana (čl. 203. Zakona o parničnom postupku FBiH, čl. 323. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta), a u Republici Srpskoj svega 15 dana, po posebnoj glavi o porodičnim i bračnim sporovima (čl. 433lj. ZPP RS). Ko taj rok u RS računa po opštem pravilu, zakasni za dvije sedmice.

Nakon žalbe ostaje revizija, a kod samog razvoda ona nigdje nije otvorena. U FBiH i Brčkom revizija protiv drugostepene presude u ovim sporovima nije dopuštena (čl. 286. PZ FBiH, čl. 249. st. 4. PZ Brčko distrikta), a u RS je izričito nema protiv pravosnažne presude kojom je brak razveden ili poništen (čl. 433m. st. 1. ZPP RS). U ostalim porodičnim sporovima, dakle o vršenju roditeljskog prava, ličnim odnosima i izdržavanju djeteta, u RS je revizija uvijek dozvoljena (čl. 433m. st. 2. ZPP RS, čl. 107. i 299a. PZ RS).

Presuda ipak nije zauvijek. Kada se prilike bitno promijene, nova odluka o staranju i viđanju traži se tužbom, koju može podnijeti i organ starateljstva (čl. 143. PZ FBiH, čl. 101. PZ RS, čl. 126. PZ Brčko distrikta). Ako drugi roditelj presudu ne poštuje, propuštene termine treba dokumentovati prije nego što se traži izvršenje.

Korisni propisi i izvori